Turizam u narančastom ili kako u ime turizma uništavamo svoje posebnosti i turističke adute

Već godinama u medijima pratimo slučaj uvale Vrulja. Za one koji su uspjeli ostati neupućeni, možda je i bolje da ne ulazimo u detalje. Tek ukratko, koncesionar (bez koncesije) gradi i nadograđuje, a sagradio je i pristupne ceste. Na mjestu prirodnog fenomena i (sad više ne tako) djevičanske ljepote. 

Vrulje nisu jedini takav slučaj, za neke od njih šira javnost nikada ne sazna, ne dospiju u medije. Kada su u pitanju zemljišno građevinsko investicijske malverzacije moćnih, teško je doći do javne objave. 

Otoci sve zanimljiviji turistima

Primjer za to je najnoviji slučaj - slučaj Kaprije. Koliko bogatstvo su naši otoci, znaju svi oni koji na otocima žive i oni koji na njima iznajmljuju svoje kuće za odmor i apartmane. Na otocima se uvijek traži krevet više. Sezona je kratka - istina je, ali takva je svugdje.
 

Na otocima je sezona još kraća što dugujemo nerazumijevanju otočke problematike nadležnih institucija, neadekvatnim brodskim linijama koje se reduciraju već s početkom rujna, nedostatku mreža pitke vode i kanalizacije, slaboj i nikakvoj promociji tog dijela hrvatske obale

Bez obzira na izostanak sustavne valorizacije, razvoja i promocije turizma na hrvatskim otocima, koronakriza je mnoge domaće i strane turiste uputila upravo na naše otoke. Svi navedeni problemi i mnogi drugi prešućeni, ne zabrinjavaju turiste koji sve radije putuju na otoke. Većina naseljenih hrvatskih otoka se nalazi relativno blizu kopnu, a nude mir obiteljske destinacije i izoliranost usred pandemije.

Parking za 200 automobila na otoku bez automobila?!

Posebnost među našim otocima su oni bez automobila, od kojih su najpoznatiji Silba u zadarskom arhipelagu i Zlarin, naš prvi otok bez jednokratne plastike, biser šibenskog akvatorija. Šibenski arhipelag, nekako najmanje popularan u vremenima prije pandemije, sada uživa veću pažnju turista i pojačane dolaske sa svih strana Hrvatske i Europe.
 

Četiri su otoka bez automobila ovdje: spomenuti Zlarin, susjedni Prvić i Krapanj, i nešto udaljenije Kaprije. Ako se planovi županijskih i gradskih vlasti obistine, na ovom posljednjem ćemo doskora prelaziti pješačke prijelaze i čekati semafore

Na Dnevniku javne televizije 15. srpnja je emitiran prilog s otoka Kaprije. No, u prilogu nije bilo mnogo riječi o parkingu za 200 automobila koji upravo niče u sklopu provedbe EU projekta izgradnje novog pristaništa, vrijednog 25 milijuna kuna. Naglasak priloga je bio na ljutitim iznajmljivača kojima gosti otkazuju rezervacije zbog buke radova.

Cesta za nigdje

Jesu li iznajmljivači kontaktirali medije samo zbog buke ili muke zbog izgradnje velikog parkinga i očito neminovne najezde automobila? 

Kaprije, pored Žirja, jedan je od najudaljenijih šibenskih otoka. Kao i veći dio obale, ni ovdje nema kanalizacije, a opskrba je otežana. Kaprijani nemaju stalnog liječnika, ljekarne, čak ni svog svećenika. 
 

Stotinjak je ljudi koji žive na otoku tijekom čitave godine, većinom starije životne dobi. Kome ovdje treba parking s kapacitetom od 200 automobila?

Kaprijani su sami izgradili svoje obale. Obalna crta Kaprija niska je malenih privezišta. Veće rive su ograđene zidovima i ispunjene krupnim oblucima na kojima su nakrivljeni triamoli i niske krošnje tamarisa. Tik uz more rastu ljubičasti grmovi limonija i nježno zeleni čuperci petrovca. Barem je tako donedavno bilo, već sad su mnoge površine ispunjene oblucima prekrivene betonskim masama.

Navodno, nakon izgradnje pristaništa i parkinga, kreće rušenje molova i proširenje postojećeg puta kako bi se izgradila asfaltirana cesta za promet automobila. Koja će povezivati tko zna koga s tko zna kim. 
 

Turizmu narančasto, "razvoju" zeleno

Ali razvoj ne pita. Razvoja ne zanimaju dvije trećine glasova mještana protiv parkirališta. Razvoja ne zanima održivi turizam niti to što se svugdje u Europi nastoje sačuvati tradicijske vrijednosti načina života u ruralnim sredinama. Razvoja ne zanima interes turista niti rast statistika posjeta otoka.

I zato, koliko god je ulazak u narančastu zonu na kartama Europskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC) zabrinjavajuć za nastavak turističke sezone, više bismo pažnje trebali obraćati na ulazak u narančastu zonu (figurativno) zbog prekomjerne i neplanske gradnje.  A ovakvih i sličnih primjera ima svugdje. Jer, izgleda, turizam može, ali kao da ne mora, a asfaltirati se mora, asfalt sve do mora… 

Fotografija gore lijevo prikazuje kuće obalnog dijela naselja Kaprije, a gore desno je kameno srce sela u unutrašnjosti otoka. Dolje lijevo je vodonosac usidren između Kaprija i Bavljenca, otoka čuvenog po gustoj mreži suhozida zbog koje izgleda poput otiska prsta, a dolje desno je limonij s kaprinjskih obala.