Od 19. do 23. svibnja u Madridu je održan FITUR, jedan od vodećih turističkih sajmova u Europi. Program je upriličen uživo, kao simboličan otpor svemu što nam se dogodilo, a pratila ga je na licu mjesta Natalia Krešić Lončar
Sjedim jedno jutro na kavi, i nakon što nisam prešla granicu od studenog 2019., dobijem pitanje, ej - bi li išla u Madrid?
Što, kako? Pa ne ide se nigdje.
Zar se ide?
Stvarno?
FITUR, jedan od najjača tri svjetska sajma turizma (uz WTM i ITB) se zbilja održava, i to ne na platformi, nego uživo! Ljudi, lica, razgovor, to još postoji.
I tako je moj svibanj ove godine dobio drugu dimenziju, uz dva pozivna pisma i tri pravilno raspoređena testa na koronavirus, otisnula sam se u ime agencije za koju radim prema Španjolskoj, zemlji s kojom imam posebnu vezu još od svog prvog zaposlenja i postdiplomskog u Barceloni.
Madrid, prava Kastilja, ima poseban status u mojoj duši. Koji grad! Tako je bilo emotivno biti opet dio strane rijeke ljudi, promatrati ovaj isti svijet drukčijim očima.
Očekivala sam puno rigoroznije stanje nego kod nas, i nisam se prevarila. Netom oslobođeni lockdowna i policijskog sata, Španjolci su prodisali, ali samo figurativno jer na otvorenome su obvezne maske i to pod prijetnjom kazne od 600 eura, pa sam tako dobila opomenu čak i za slikanje selfija koje je trajalo par sekundi
Sajam je bio jedan ogromni "push" turističkoj branši koja je tamo, na licu mjesta puno žešće pogođena, nego kod nas. A to znači da je i razmišljanje o budućnosti, o načinu rada, o promjenama doseglo jači nivo nego kod nas. Nitko se ne pravi da sve ide dobro. Nema umjetnog smješka, osjeća se neka uzajamna solidarnost. Skupilo se ovdje zanimljivih tvrtki, rješenja, organizacija, pa i destinacija, da pogura industriju koja se redefinira i bori za opstanak. Opstanak joj ovisi o ljudima, njihovom ponašanju, stavovima, osjećajima i strahovima, a to je u najmanju ruku rečeno, vrlo varljivo. Tko će putovati, zašto i kada? Ne može se reći sa sigurnošću.
Baci sve prošle statistike u smeće, i započni jednim velikim zamahom iznova. Nađi nove partnere, stvori nove proizvode, upoznaj nove klijente, ispričaj novu priču. Težak put, ali izazovan i neizbježan, pa je bolje odmah započeti!
Fascinantno je da je ovaj događaj španjolska vlada poduprla kao od nacionalnog interesa, te time omogućila da svi posjetitelji mogu dobiti pozivno pismo kao neophodni poslovni sudionici, te tako i doputovati. Sve je odigrano vrlo koordinirano i glatko s državne strane, iako Španjolce bije glas da baš ne briljiraju u organizaciji i ažurnosti (u što sam se uvjerila kad su bez najave preselili centar za testiranje iz jednog paviljona u drugi bez ikakve obavijesti ili putokaza preko noći - bilo bi simpatično da nije važno).
I kralj i premijer su posjetili sajam. Čak i Letizia. Po cijele dane su se tu kretale TV ekipe koje bih kasnije za buđenje gledala na jutarnjim vijestima, novinari i široko profilirani marketinški izaslanici. Kroz drugi dan mi je bilo jasno da je ovo prvenstveno marketinški događaj. Bio je to simboličan otpor svemu što nam se dogodilo, i usprkos slabijem odazivu i tvrtki i posjetitelja, mislim da je glavna poruka odaslana i da je ovo bio sam hrabri uvod u 2022. kad se očekuje da stvari pomalo krenu svojim tokom.
Potpora države koja je tako zdušno ovaj sajam stavila na listu prioriteta mi je približila rješenja kako se neke stvari mogu odigrati. Takva potpora sektoru, omogućavanje ponovnog povezivanja raskinutih tržišta i krizom izmorenih sudionika je bio tako mudar gospodarski i diplomatski potez.
U ovakvim slučajevima me nešto redovno štrecne u prsima, jer nismo ni mi nepoznati ni u turizmu ni u Europi. Pa ipak smo i sada nekako podbacili - krovna turistička zajednica Hrvatske nije sudjelovala na ovom Tourism Rebirth događaju godine, nego se samo TZ Grada Zagreba otisnuo u ovu avanturu. Bilo je neobično začuđenim posjetiteljima tumačiti da nema Hrvatske kao takve, ali da nas ovdje, pod Zagrebom, mogu pitati što žele.
10 metara od nas slovenski štand kuha po cijeli dan, s cijelim timom i zbilja bogatim materijalima, sve u zelenom skladu održive destinacije kakva jest Slovenija
A i sam sajam je bio bez jednokratne plastike, i s minimumom tiskanim materijala. U paviljonima španjolskih regija je bilo štandova od primjerice 300 m2 bez ijednog tiskanog materijala, ali s mnoštvom projekcija i čitavim zidovima QR kodova za pristup informacijama, brošurama i kartama.
Sajam je cijelo vrijeme nudio i program 4 paralelne pozornice različitih panela, nastupa i prezentacija. Teme su bile podijeljene na tehnologiju, održivost, budućnost i business.
Poslušala sam nekoliko nastupa, a krunski je definitivno bio panel s istaknutim sudionicima iz španjolske turističke branše s temom "Učimo od prošlosti za kreiranje nove budućnosti: ubrzavanje putem održivosti". Sudionici su bili redom Manuel Butler, direktor WTO-a za Španjolsku, Jorge Marichal, predsjednik zajednice hotelijera Španjolske CEHAT i ASHOTEL, Jose Luis Yzuel, predsjednik državne udruge hotelijera, Maria Fontera, predsjednica hotela Menorce, Oscar Lopez, predsjednik udruge paradora (malih smještaja izvedenih iz starinskih obnovljenih objekata i malih hotela), te Jose Rodriguez, CEO Sercotel grupacije.
Zašto nabrajam ovaj naizgled dosadan niz? Zato da povučem paralelu o važnosti pozicija koje su se sastale da sat i pol vremena posvete temi koja nas sada već u potpunosti okružuje - održivosti kao jedinom putu budućnosti. To je kao da kod nas sjednu zajedno otprilike HUP, UHPA, Valamar/Maistra, Udruga malih hotela i možda još koja regionalna zajednica. Ostavimo po strani samo ministarstvo i turističke zajednice, to su tijela predaleko od prakse.
Za stolom se trebaju povremeno naći i surađivati poslom povezani ljudi. Tolika kriza nas je spopala, nije samo poželjno, nego je nužno da se goruće teme stalno stavljaju na stol, što pred javnosti, a što iza zatvorenih vrata
Osim same teme i osvrta utemeljenih na opsežnom iskustvu, najviše me se dojmio stav navedenih osoba koje su pri zaključku panela svaki u svojoj završnoj riječi dali snažan ohrabrujući i patriotski pečat cijeloj raspravi. Kontekst je više manje zračio time da Španjolska to može - da može izbalansirati razvoj i turizam, da može zauzeti primat u pozitivnim praksama za cijeli svijet, da vrijede, da moraju još učvrstiti svoju vjeru i samopouzdanje u kvalitetu svog proizvoda.
To i jest cijeli nacionalni identitet, od kulture, povijesti do karakterističnih mjesta, simbola, običaja, hrane, i za kraj, samih ljudi. Uz temu održivosti se nadovezala briga za svoju zemlju, za svoj kraj, pa time i okoliš, resurse, autentičnost; za istinsku promociju vrijednosti, za ponos temeljen na onome što jesu, a ne želja da budu nešto što nisu, vjera u svoju kvalitetu, i jedna obična hrabrost.
Ovo je sve bilo umotano tako prirodno u odgovore na zadnja pitanja panela, tako da je jedino objašnjenje meni u publici bilo sasvim jasno servirano: ovi ljudi žive to što govore, oni rade ono što misle, njihovi zaključci imaju jednu istinsku podlogu. Takva turistička sila, za koju godinama slušam predrasude na našim prostorima da je uništila svoju obalu i da samo primaju alkoholizirane zapadnjake, je otišla odavno jako daleko. O održivosti, prirodi, inovaciji u turizmu se ovdje uči odavna. Seoski turizam primjerice (turismo rural) je definiran prvi put upravo ovdje, na španjolskim primjerima sela koja su počela primati goste i od toga kreirati novi, prirodom obojen turizam u suživotu s lokalnom zajednicom.
Mislim da nema pravog uspješnog turizma bez zdrave doze patriotizma. Ne mislim da sam pretjerano skrenula u subjektivnom smjeru kad ovo kažem samo zato što sam prešla granicu, čemu često svjedočimo kod nas.
Kad nekoga ugostimo doma, kuću pospremimo, nešto dobro skuhamo, i pazimo kakva nam je okućnica. To sigurno činimo jer i tu svoju kuću volimo, a ne samo zato što netko dolazi
Tako je sa svime - pa i s turizmom na općem državnom nivou. Umjesto da često skrećemo na stranputice brzih investicija, nepromišljenosti, susjedske nesuradnje, mislim da bismo uz ovu praktičnu i zdravu dozu patriotizma postigli da svi na koncu konca pjevamo istu pjesmu, baš kao i panelisti koji će mi zadugo ostati u sjećanju.
Natalia Krešić Lončar je autorica bloga Odmor na zadatku koji se bavi temama turizma, marketinga i održivog razvoja. Savjetnica za brending i promociju manjih subjekata u turizmu, te voditeljica obiteljskog smještaja i na moru i na kontinentu.
Prijavi se
Prijavi se
Prijavi se
Apartmanija.hr prijava
