`Da bi bili puni čitavu godinu, moramo neprestano pričati priče, utemeljene i iskrene´

Kraj je siječnja i proslava kineske nove godine u Zagrebu. Neobično. Još je neobičnije kad na takvoj proslavi upoznate osobu koja živi od turizma u Slavoniji. Ulazimo u godinu vatrenog pijetla, kažu Kinezi. Slavonci znaju vrlo dobro što s pijetlovima, ali s Jasminom Poznić nismo razgovarali o receptima za gastro oduševljenja, već o receptu za uspjeh u turizmu u Osijeku.

Jasmina nije sigurna da taj recept zna, ali zna da ne smije odustati i zna se boriti. Zbog toga su ona i njezin suprug Vladimir večeras u Zagrebu. Nijedna prilika za promociju se ne propušta. U posao privatnog iznajmljivanja smještaja su ušli 2008. godine, i to grlom u jagode, kreditom u švicarcima. Raspolažu s 20 postelja u 12 soba, ne računajući pomoćne krevete, i ostvaruju 5000 noćenja godišnje. Da, dobro smo čuli, 5000! Ako se malo prihvatimo matematike, lako ćemo doći do brojke od nekakvih 70 % popunjenosti kapaciteta tijekom godine. Kako im to uspijeva, i to na kontinentu?



Jasmina će priznati da im pomaže lokacija u centru Osijeka, točnije u samoj Tvrđi, ali ono što ona i njezin suprug rade, puno je više od običnog iznajmljivanja. Oni znaju ispričati i prodati priču. Kako bi si olakšali posao, nedavno su pokrenuli i putničku agenciju, ne bi li svojim gostima ponudili i druge doživljaje, osim udobnosti pod njihovim obiteljskim krovom, te povezali lokalne iznajmljivače i proizvođače u cilju zajedničke promocije destinacije. Osim smještaja, kod Poznića možete, na primjer, rezervirati romantični vikend u Osijeku za dvoje ili mjesto na radionici keramike.



Osim što je vlasnica Maksimiliana, Jasmina je i predsjednica regionalnog ogranka Zajednice obiteljskog smještaja pri HGK. "Da sam znala kako je ovaj posao težak, nikada se ne bih upuštala u to", govori Jasmina, ali kroz smijeh. Istodobno se prisjeća gostiju, 4-očlane obitelji iz Australije koji su doslovno zalutali u Osijek. "Australci dolaze preko agencije s kojom imamo suradnju i mogu birati rute na licu mjesta. Oni su htjeli odabrati baltičku rutu, a stisnuli balkansku i", smije se Jasmina, "našli se u Osijeku, kod nas u Maksimilijanu, čudeći se što na ruti ne nailaze na Helsinki".

Na kontinentu nema glavne sezone, a gosti ostaju kratko

Doživljaja s gostima je puno i Jasmina s ponosom veli da sasvim sigurno barem polovici od njih zna datume rođenja, bračno stanje i druge osobne pojedinosti. Svakom gostu pristupa jednako, ostaje li on dva dana ili sedam. Ipak, vodi računa o detaljima. Primjerice, nedavno je imala rezervaciju. Gost je arhitekt i doći će poslovno u Osijek. Jasmina ga smješta u sobu s najvećim stolom računajući kako će negdje morati raširiti svoje nacrte.
 

Detalji čine razliku, i u Maksimilijanu to jako dobro znaju

"Kod nas je svaka soba drugačija, ali uređena u jednakom stilu, onom austro-ugarskom iz doba secesije, 18. stoljeće, otkad je i zgrada. Uz smještaj, nudimo i doručak, a imamo osiguran i smještaj za bicikle, mogućnost najma bicikala te alat za servisiranje za cikloturiste", kaže Jasmina i ističe kako, za razliku od mora, kontinent ne poznaje glavnu sezonu i ove ostale kada su niže cijene smještaja. "Vrata Maksimilijana su otvorena tijekom čitave godine, a cijene noćenja ostaju jednake u svim mjesecima."



"Voljeli bismo se malo odmoriti, predahnuti, ali ne možemo si to priuštiti. Zavidimo iznajmljivačima na moru zbog zime, iako smo svjesni da se tako teško može preživjeti od ovoga posla. Većina naših gostiju dolazi poslom i ostaju vrlo kratko, dva, tri dana. To je za nas jako naporno. Puno čišćenja, prihvata, ispraćaja, što mislite koliko nam vremena treba da presvučemo onaj ogromni poplun bez kojeg se ne može u Slavoniji zimi, barem pola sata, a kako je tek težak..."

Priznaje da ima nešto manje posla u srcu zime, siječnju i veljači te da je manje prometno i u samom ljetu. Polovica gostiju je domaćih, a polovica stranaca, od kojih ima jako puno već spomenutih Australaca i Novozelanđana. Osijek se nalazi u sklopu njihove balkanske rute koja ih vodi preko Beča do Praga pa ih vraća preko Budimpešte na krajnji istok Hrvatske. Najčešće su iznenađeni i oduševljeni viđenim. Ponajviše čistoćom i gostoljubivosti `Balkanaca´.
 

Suradnja s udrugama i javnim sektorom

A da bi sve bilo besprijekorno u Maksimilijanu, Jasmina i suprug, i sami zaposleni u Maksimilijanu, imaju još 3 stalno zaposlene osobe. Ne mogu si priuštiti odmor jer plaće moraju isplatiti, a gosti koji se vraćaju, jednom ako zateknu ključ u bravi, više se neće vratiti. Zbog svega toga, ovdje se trude ponuditi jedinstven domaćinski doživljaj, izmišljajući stalno nove načine inspiracije i motivacije gostiju za dolazak i dulji boravak u Osijeku.

"Ovdje se stvarno ima što vidjeti i doživjeti", tvrdi Jasmina, kojoj očito ne manjka inspiracije. Sjećate se priče s francuskim studentima kineskog porijekla koji su se proslavili svojim viralnim videom o ljepotama Hrvatske? Ono što je uslijedilo kasnije, njihov posjet Baranji, zapravo je bila Jasminina ideja. "Ležala sam u krevetu, vidjela taj video, gle, ovdje nije prikazan kontinent i sinula mi je ideja – zašto ih ne bismo pozvali ovamo? Isti čas sam im poslala poruku - jeste li ikada bili u kontinentalnom dijelu Hrvatske i bi li došli? Odgovor je bio `da´ i tako se priča zakotraljala."
 

Suradnja je važna na svim razinama. Ništa ne možemo sami. Sreća je kad naiđemo na istomišljenike, tada su sve ideje ostvarive

Pomoć oko organizacije njihova posjeta Baranji prvo su zatražili od TZ Osijek, ali oni nisu prepoznali potencijal ovakve promocije. Potom se u projekt uključila TZ Baranja. Iako je u medijima zabilježeno kako je upravo TZ omogućila posjet Pascala i njegovih prijatelja Baranji, projekt su pokrenuli Poznići, odnosno obiteljski smještaj Maksimilian u suradnji s TZ Baranjom te Jesenkom Ricl, predsjednicom udruge CroCultur iz Osijeka. Jesenka je također uložila puno energije i novca, a CroCultur, udruga za edukaciju, promociju i razvitak kulture i turizma, je financirala i dokumentarac `Nit dodat nit oduzet´, autora Bojana Harona Markičevića, koji prati trojicu Francuza na njihovoj 7-dnevnoj pustolovini u Slavoniji i Baranji te na jedinstven topao i neposredan način promovira čari destinacije.



"Suradnja s TZ Baranje je cijeloj priči dala težinu jer ljudi još uvijek teško percipiraju da se nešto takvo može napraviti van institucija. Nama nije bilo važno tko će ponijeti zasluge, važna nam je bila promocija destinacije. Ta suradnja privatnog, civilnog i javnog sektora je pokazala kako se može napraviti kvalitetan turistički proizvod sa zajedničkim ciljem. Iz jednake suradnje se rodio još jedan projekt. Organizirali smo i konferenciju kulturnog turizma s premijerom spomenutog dokumentarnog filma te Forum obiteljskog i kulturnog turizma. Nismo znali da se istovremeno u Zagrebu održava još jedna konferencija o kulturnom turizmu, a ipak smo imali 150-ak posjetitelja. Radimo srcem i, srećom, imamo suradnike koji jednako razmišljaju, otud i uspjeh zajedničkih projekata."
 

Baranja - hrvatska Toscana

Svi oni imaju zajednički cilj – promovirati Baranju kao hrvatsku Toscanu. "Baranja je Toscana, Osijek Firenza", tvrdi Jasmina, napol u šali, ali ističe kako je ono u čemu je regija Slavonije i Baranje posebna i drugačija od ostatka Hrvatske to što je još uvijek "iskrena, autohtona i neiskvarena".

"Imamo vinsku kulturu koja je još nedovoljno afirmirana na razini Hrvatske. Osim Belja, tu je još jako puno malih vinara, imamo Kopački rit, adrenalinske parkove, svojim gostima nudimo kanuing, vožnje quadovima, itd. Stalno smišljamo nove proizvode. Recimo, komunistička ostavština ili Batinska bitka – to zanima Kineze, a Kina je ogromno tržište, zanimljivo za čitavu Hrvatsku, ne samo za našu regiju. Pa zašto ne bismo probali pronaći način za ulazak u Kinu?"
 

U svoj posao smo unijeli svoju osobnost i zato nas gosti vole

Jasmina je sigurna da je uz kvalitetno ispričanu priču, sve moguće, pa tako i hrpa Kineza na obalama Dunava i Drave. "Da bi bili puni i mi iznajmljivači moramo neprestano pričati priče i to one koje su utemeljene. U Maksimilijanu nastojimo unijeti osobnost u te svoje priče i u njima ostati dosljedni."



"Pričamo priče na Facebooku i na web stranicama. U takvu, da tako kažem `netipičnu´ promociju, ulažemo oko 5 % od naših ukupnih prihoda. Putujemo, prezentiramo se na konferencijama i sajmovima, istražujemo i slažemo nove projekte. Još 5 % prihoda trošimo na održavanje kvalitete smještajne ponude."

A održavanje Maksimiliana nije jeftino. Na pitanje o tome na što je posebno ponosna u Maksimilijanu, Jasmina odgovara: "Ponos osjetim skoro svaki drugi, treći dan kad mi gost dođe i kaže: `Jao, što mi je kod vas lijepo!´. Ponosna sam i zato što naša obitelj uspijeva živjeti od ovog posla i što zapošljavamo ljude. Ponosna sam na ovu zgradu koja je kulturno dobro. Jako je skupa za održavanje, ali volim svaku ciglu koju smo obnovili i gosti tu ljubav osjete. Ljubav je naša snaga."