Domaća ćakula: Od dvostruke rezervacije do stostrukih muka ježevih

Zovem se Nikola, ali za ovu priču je važnije reći da živim u malom primorskom mistu i da se afitavanjem bavim oduvik. Kuća je iz 80-tih, u prizemlju sam s obitelji, a gostima stavljam na raspolaganje veliki stan na 1. katu i dva mala u potkrovlju.

Za ovu priču je važno reći i da je potkrovlje uređeno tek prije par godina, Ikea namještaj i minimalizam, dok veliki stan još nosi glomazni namještaj mojih roditelja, iz onih vremena kad se isti kupovao da služi generacijama, a ne kao danas, da bude potrošna stvar. U prijevodu bi to značilo... pa da je čvrst, ali malo demode.

U svoju obranu moram reći da su svi apartmani opremljeni klimama, internetom, televizijama, kafe aparatima, a veliki apartman ima i perilicu rublja, čime se ne mogu pohvaliti manji. Moja gospođa vodi brigu o detaljima pa u svim apartmanima ima cvijeća i raznog raslinja, školjki, slikarija, prozračnih zavjesica, rezbarija.

Ja nisam baš stilista, ali čistim, dočekujem, ispraćam, zabavljam, popravljam, brinem o oglašavanju i rezervacijama, plaćam poreze, i režije, i uopće radim sve što mi moja gospođa kaže...

Rezervacija apartmana preko Vibera

Taj put se dogodilo da me je nazvala neka žena preko Vibera, raspitujući se za dva manja apartmana čije je fotografije već vidjela. I broj je pronašla na internetu, a hrvatski priča solidno, s njemačkim naglaskom. Stiže s obitelji i prijateljima, 4 odraslih i 4 djece.

Kraj svibnja je već, i vrijeme kada turisti zovu ili pišu gotovo svaki dan, a kalendar rezervacija uglavnom popunjen. Međutim, ova traži baš termin u rupi od 5 dana početkom srpnja. Nudim nešto povoljniju cijenu pa već sutra gošća javlja da su se obje obitelji dogovorile i potvrđuje rezervaciju oba mala apartmana.
 

Zvuči fenomenalno i bilo bi idealno da nije bilo jedne stvari - moja gospođa nije potvrdila rezervaciju.

Moja je gospođa, u međuvremenu, izdala jedan od dva manja apartmana rođakinji od rođakinje, i to samo na dva dana pa je, pretpostavljam, zato taj genijalni potez i prešutjela. Ok, nisam se ni ja pohvalio svojim. Iskreno, zaboravio sam, ali sam se sjetio par tjedana prije termina kada smo shvatili oboje da nam se dogodila dvostruka rezervacija.

Tako to biva kad desna ne zna šta radi liva. Moja gospođa izjavi pritom da ne može otkazati rođakinji od rođakinje zbog delikatne obiteljske situacije. Pa ako ikako može da riješim ja taj problem, veli meni ona suosjećajno.
 

Greška iznajmljivača početnika

Nevoljko pošaljem gošći poruku da je došlo do nesporazuma. Srećom, još uvijek je prazan veliki apartman pa joj nudim njega za značajno nižu cijenu od one koju bi obje obitelji platile za dva manja apartmana. Šaljem fotografije i upozoravam da smještaj nije jednako lijep, ali da komfora ne manjka. Ako ne želi taj apartman, pokušat ću joj pronaći dva manja kod susjeda, ispričavam se unaprijed, izvinjavam unazad, i tako dalje. Međutim, nema frke, ona je s tim ok, nije to tako strašno, snaći će se i niža cijena im odgovara.

Za dva, tri tjedna, prvo stiže njena obitelj te ih pratim u veliki apartman. Na stolu svježe smokve, u hladnjaku fina domaća trava i sok za djecu. Dan je savršen, susrećem ih opet čim su ostavili stvari, srdačni su i zadovoljni. Idu odmah na plažu dok čekaju da im stignu prijatelji.
 

Možda je za ovu priču važno i da su me u tom trenutku pitali hoće li biti moguće da ostanu još par dana po isteku rezervacije ako se dogovore za ostanak svi zajedno. Iskustvom opečen, velim da moram provjeriti kalendar - već mi je dosta neugodnosti zbog takve početničke greške kao što je overbooking. 

Predvečer zvoni telefon. Zove ta ista gošća. Glas više nije srdačan. Hladan je i formalan. Traži da dođem do njih u apartman jer žele razgovarati o nečemu. Moja gospođa, naravno, veli da idem samo ja.

Gošća s kojom komuniciram čitavo vrijeme jedina priča hrvatski. Njemački ne znam, a ostali gosti nabadaju poneku riječ engleskog. Otac druge obitelji, koja je stigla naknadno, žali se da apartman u kojem su smješteni nije apartman kojeg su vidjeli na fotografijama. Pokušavam objasniti da sam kontaktirao njihovu prijateljicu prije 20-ak dana. Uzalud. Ona izbjegava moj pogled, a frajer ne sluša, priča ga moja ne zanima.
 

Tada napravim kobnu pogrešku koju ću žaliti barem do kraja ljeta. Skidam još eura s cijene noćenja. Kao alternativu nudim da im pronađem zamjenske apartmane.

Razmislit će, kažu. Nešto kasnije javljaju da je ok, da će ostati ovdje uz novu cijenu noćenja. Platit će sutra.

Putra, sira, jajca i krumpira

Tako započinje moja tortura. Svako malo zovu, fali im ovo, fali im ono, uzimaju SUP bez pitanja, traže da im donesem leda, da im nađem bicikle za posudit. Plaćanje izbjegavaju.

Posljednjeg dana, nakon pet noćenja i dana torture, pred check out, stiže mi poziv iz turističke zajednice. Cura je uznemirena, veli da su neki turisti došli uložiti pritužbu na moju uslugu. Da neće platiti smještaj kojeg nisu rezervirali. Traže od nje da zove policiju, inspekcije, nadležne, tvrde da su prevareni. Da je sramota za naše misto i čitavu Hrvatsku to što se njima dogodilo.

U malom mistu, svi se znaju. Curu iz TZ-a čitavog njenog života poznajem. dobar sam s njezinima iako nismo bliski prijatelji. Stižem u TZ na sučeljavanje s "prevarenim" gostima. Ona koja priča hrvatski nije s njima. Ostali šute, tek otac druge obitelji maše prstom i prijeti se na njemačkom, crven u licu. Curi je neugodno, mlada je i ovo joj je prvi ili drugi sezonski posao u životu, ne snalazi se.

I ja postajem sve crveniji pa izgleda kao da se takmičimo u crvenjenju, Švabo i ja. Slabo ga kužim, ali sam poprilično izvan sebe i suzdržavam se maksimalno radi male jer vidim da je sva preplašena. Pokušavam joj mirno objasniti što je bilo, a najradije bih... Uh, ne smijem niti reći. Svakako bih još gore narušio ugled čitave Hrvatske i regije, bez imalo žaljenja.

Ispostavlja se da je mala iz TZ-a nazvala i svoju mamu koja, naravno, jer smo u malom mistu, živi iza kantuna. Mama Ivana inače radi s ljudima i pravi je meštar za smirivanje uzavrele situacije. Osim toga, tečno priča i njemački.

Pozitivan stav, nemoj biti minus

Od Ivane saznajem kako su moji gosti stigli to jutro (!) i odmah uočili prevaru (!). Žele zamjenski smještaj besplatno i neće platiti rezervaciju kod mene, a zauzvrat će prešutjeti sramotu nanesenu našem malom mistu i domovini!

Ako taj tren nisan pukao, neću nikada. A nisam samo zato što je zapravo sve to moja krivnja. Od nepažnje i dvostruke rezervacije do popuštanja gostima koji su, očito, naumili izvući sve što mogu od panja kakav sam ispao ja.

No, kad je već tako, zainatim se. Kažem, zvat ćemo policiju, ne odustajem od naplate smještaja i neću ih preporučiti za goste nikome drugome u selu.

Takav stav nisu, valjda, očekivali. Dugo je poslije pred TZ-om Ivana na njemačkom razgovarala s njima. Detalje tog razgovora ne znam, ali znam da ovi nisu otišli zadovoljni. Smještaj su platili, u selu ih više vidio nisam.

Iz čitave ove, oprostite mi na davljenju, poprilično dugačke priče, naučio sam tri važne stvari koje bi svaki iskusni iznajmljivač trebao znati.
 

Sav mogući oprez je premalo da bi se zaštitili od overbookinga koji je neugodan svima. Dvostruke rezervacije se ne događaju samo početnicima. 

Ne treba popuštati gostima. Nikada ne smijemo spuštati cijenu na licu mjesta zbog njihovog trenutnog nezadovoljstva niti im podilaziti, čak i kada smo sami djelomično krivi za njihovo nezadovoljstvo.

I najvažnije, ubuduće ću bolje komunicirati s mojom gospođom. S gostima također. Loša komunikacija je vodeći uzrok mnogih nesporazuma i neugodnosti. Pa i dvostrukih rezervacija. 

I, na kraju, imao sam više sreće, nego pameti. Vama želim i jedno i drugo. Živili!