Domaćin na hrvatski način: U ovako nevjerojatnim vremenima kad treba igrati mudro, polako i promišljeno, naše turističke strategije jednostavno nema. Ili - možda je upravo to strategija?
Ožujak je i za vrijeme najpravilnijih godina u turizmu mjesec lagane nervoze, priprema i iščekivanja. U to doba se još nije sve utanačilo, zima kalendarski još traje, ali se ipak ispijaju prve kave na suncu na našim rivama i trgovima. Nadolazeća sezona je svima u ustima. Pa tako, čak i u ovoj turbulentnoj godini, kad baš u ožujku obilježavamo godišnjicu početka pandemije koja je pomela svijet, ožujak je opet donio upravo to: nervozu i strah. Mi ove godine doslovno ništa ne znamo o nadolazećoj sezoni. A nećemo izgleda znati ni u travnju.
Početkom mjeseca je održan ITB sajam u Berlinu, najveće turističko okupljanje sektora na svijetu. Ove godine, naravno, organiziran je online na virtualnim pozornicama i s online networkingom. Upravo prošlogodišnje last minute otkazivanje ovog sajma je najavilo putnički (prije)lom koji je zbilja uslijedio i u realnosti. Tada je još sve ovo bilo za ne povjerovati.
Ovogodišnji program je bio, iako virtualan, popunjen panel raspravama, prezentacijama i govorništvom. Skupilo se tu imena sa svih strana, a teme su bile jak odraz našeg novog doba, pa tako i povijesnih promjena kroz koje turizam upravo prolazi. Pokušavajući uloviti najintrigantnije teme od svog interesa, vrlo brzo sam uvidjela da turizam uopće ne stoji na mjestu kako se to možda nekima kod nas čini. Iako se zbilja našao na koljenima, ranjen je i oslabljen, turizam i te kako burno razmišlja svojom glavom i doživljava metamorfozu na koju su ga prisilile prilike.
Skoro svim raspravama i prezentacijama je vladao novi duh te promjene. Čak i najtvrdokorniji zastupnici "masovnog" turizma odjednom trče prema novim postavkama po kojima jedino turizam može nastaviti svoj razvoj: sigurnost, održivost i smislena putovanja. A prijašnji zagovornici istoga su sada istaknuti nositelji ove turističke metamorfoze.
Nagla promjena stila života kroz koju svi prolazimo odrazila se i na ono kako želimo putovati jednom kad krenemo, s kime i zbog čega. U podrum su pale instagram slike s Eiffelovog tornja, sad su to zelene livade okupljene obitelji, boravka na otvorenome, učenja kroz iskustvo, odmicanja od lockdown stvarnosti.
Kroz sve ovo, opet je još jasnije da je održivi turizam jedini koji ima budućnost. Ovo nije nova istina, ona je tu već neko vrijeme. To itekako dobro znaju oni koje to zanima.
Prema programu sajma i prema sudionicima koji su sudjelovali na njemu, može se zaključiti da ova istina i promjena zanima sviju osim nas. Hrvatska izgleda ima neku svoju strategiju. Čuva se bilo kakvog istupa ili plana, drži je skrivenu od javnosti, a kamoli reflektora tako utjecajnog događanja kao što je ITB
Hrvatski turizam ne želi trčati pred rudo, pa radije svoje ideje i uspješne primjere drži za sebe. Čeka što će drugi napraviti i koje mjesto će nam drugi ostaviti. U ovako nevjerojatnim vremenima kad treba igrati mudro, polako i promišljeno, naše turističke strategije jednostavno nema. Ili - možda je upravo to strategija? Pustimo da se sve odigra samo, jer valjda će onda i nama nešto kapnuti.
Usporedbe radi, i ovo ne spominjem uslijed generalizirajuće kivnosti, nego upravo divljenja - naši susjedi Slovenci su bili toliko puta spomenuti, citirani kao primjer, toliko gostovanja su odradili, predstavili su svoje projekte, svoje smještaje, svoju vrlo dobro posloženu strategiju "zelenog srca Europe" i broj 1 održive destinacije za turizam na kontinentu. Broj njihovih sudionika na sajmu u pogledu partnerstva i aktivnih kontakata je bio zamjetan, te su bili proaktivni u svakom pogledu.
Nas i naših poduzetnika, turističkih zajednica, agencija, pa i stručnjaka nije bilo. Možda su i bili, ali nitko ne zna
Čak i pri krovnim najavama vodećih organizatora sajma, pri spominjanju Mediterana, u oči upada činjenica da nas se čak ni ne nabraja kao bitan faktor, vrlo često se sve svodi na Italiju, Španjolsku i istočni Mediteran. Grčka grabi naprijed, strategija je jasna i glasi "Sve što želiš je Grčka". Sve čine, iako je trenutna situacija epidemiološki loša, da jasno iskomuniciraju kako misle organizirati svoje ljeto, pojedine destinacije, granice i testiranja. Cjenovna strategija je isto jasna, više manje 30% popusta na "stare" cijene.
Sajam je završio, a svatko je mogao ponijeti sa sobom ideje, dojmove i planove za budućnost koja nam ubrzano stiže. S obzirom da smo 50-tak dana od prvog zamaha dobrog vremena i sezone, a situacija s pandemijom ne jenjava, naši razlozi za zabrinutost su stvarni i opipljivi. Izgleda da će trebati još nekoliko mjeseci da se popravi situacija s procjepljenošću, pa tako i sa širenjem virusa. Vrlo lako je moguće da će, čak i u vrlo pozitivnom svjetlu, tek krajem ljeta doći do neke normalizacije, tj. boljeg omjera onih koji su zaštićeni od virusa ili cjepivom ili antitijelima, pa da mogu putovati.
Možda nam se dogodi naša najveća noćna mora? Morat ćemo svoj turizam okrenuti jeseni!
Vrlo lijepi mjeseci rujna i listopada su možda naša najveća šansa ove godine. Pa što nas onda sprječava da zasjajimo najesen umjesto naljeto? Samo mi sami, naša nesigurna strategija i nepripremljena ponuda. Godine poletnog turizma su nam mogle dati zaleđe da jače upiremo u razvoj cjelogodišnjeg turizma, da stvorimo svojevrsni "backup" plan.
Mogli smo ulagati intenzivnije u tzv. vansezonske ponude u destinacijama (vansezonsko možda i ne postoji u turističkom rječniku drugih zemalja, kao pokazatelj apsurda). Zaleđe, kontinent, otoci... toliko prilika, tolika je arena borbe protiv neumjerenog turizma da nam je put bio više nego jasno označen. Ima tu individualaca koji uspješno rade i uspijevaju sami, ali destinacije može dignuti samo ujednačeni pristup i veći broj sudionika koji podupiru jedni druge. Možemo otvoriti hotel, ali ako je mjesto mrtvo, što smo zbilja ponudili?
Sjetimo se naivnog pitanja "Može li hrvatski turizam 365?" te istoimene konferencije koja okuplja sudionike koji daju pozitivne primjere te diskutiraju mogućnost tog kondicionalnog pitanja? Odavno smo trebali pustiti nesigurni kondicional i uprijeti imperativom! Mi se na osunčanom moru i raznolikom reljefu kakvog nema, pitamo možemo li?
Na samom sjeveru našeg kontinenta, u Norveškoj su se odavno to prestali pitati. Oni naime vrlo aktivno promoviraju i žive strategiju turizma upravo od listopada do travnja. Kad sam prvi put čitala o ovome morala sam dvaput provjeriti da možda ne vidim krivo. Ne, piše od listopada do travnja, a ne obratno. Taj period su nazvali The Viking Season - sezona vikinga. Svom mračnom i hladnom sjeveru su dali priču, kroz niz aktivnosti te raznoliku i originalno osmišljenu ponudu oni privlače svoje posjetitelje i žive tu strategiju.
Natalia Krešić Lončar je autorica bloga Odmor na zadatku koji se bavi temama turizma, marketinga i održivog razvoja. Savjetnica za brending i promociju manjih subjekata u turizmu, te voditeljica obiteljskog smještaja i na moru i na kontinentu.
Prijavi se
Prijavi se
Prijavi se
Apartmanija.hr prijava
