Zlarin. Jedini otok Šibenskog arhipelaga za kojeg je čula osoba svaka. Svekoliko hrvatsko pučanstvo, susjedi, Talijani, Austrijanci, pa čak Francuzi i Britanci, znaju za
otok bez plastike, čija baština čuva tragove mistike, a ljepota je bezvremenska poput sedefaste utrobe školjke. Spomenemo li jednom prosječnom Hrvatu ili Hrvatici otok Prvić ili, recimo, Kaprije, moglo bi se dogoditi da za iste nisu čuli, kažemo li da su to otoci kod Zlarina, odahnut će jer, eto, za Zlarin znaju, značajna je to otočna kota.
Na Zlarin smo stigli u rano jutro, prije sedam, otok još zijeva i rasteže se poput mačke. Zlarinske ulice su tada gotovo sasvim puste, tek komunalac koji gura kolica i mete. Električna vozila parkirana pred kapijama još sanjaju dnevni metež.
Rano jutro na Zlarinu (Foto: Ana Marija, UKRS)
Spavaju svi, ili gotovo svi, rekli bismo, jer smo već u kontaktu s
Katarinom Gregov, voditeljicom
Centra koralja Zlarin, donedavno direktoricom
TZ Zlarin. Centar je priča za sebe, presjek kroz neizmjerno vrijednu kulturnu baštinu otoka. Ona se ćuti već pri silasku na dugačku rivu koja poput pruženog dlana prihvaća sve dolutale duše i njihove, u čvrste kofere, zapakirane sudbine.
Škrta zemlja mnogo može dati
Zlarinske su kuće mahom kamene, visoke i nijeme, s uskim
prozorima koje čuvaju domaćine od vlage i posolice, i balkonima na kojima su željezne ograde, dok njihovi fumari, poput čuvenih lastovskih, gdjegdje nadvisuju čemprese, dok se uski i ponosni pružaju pod oblake.
Između kuća, zbijene ulice. Iz jedne takve iskače naš prvi domaćin, ranoranilac također,
Roko Buneta. Idemo u posjet njegovom SOPG-u. S malo škrte zemlje, šibenski otoci se ne mogu pohvaliti velikim brojem poljoprivrednika. S druge strane, u povijesti su mnogi ovdje živjeli od poljoprivrede.
Otočani su održavali svoje prekomorske posjede, posjede na susjednim otocima i kopnu. I staro i malo je bilo angažirano oko zemlje. Samo uvjetno nazvano zemlja jer bilo je tu više kamena nego tla za obrađivanje. Tako su nastajali suhozidi - kamen zbijen u međe kako bi na posjedu ostalo što više zemlje
Buneta je jedan od rijetkih poljoprivrednika ovdje. No, za njegovo imanje nisu potrebni hektari zemlje. Zemlju najčešće uvozi iz Italije. Stiže s ekološkim certifikatom i odlazi s otoka u posudama iz kojih niče bilje.
SOPG Roko Buneta uzgaja pretežno mikrobilje.
Roko Buneta
Svoje imanje, Buneta naziva "laboratorij". Kućica je to od 20-ak kvadrata smještena na rubu naselja. Dobro izolirana i ventilirana. Mikrobilje se uzgaja u strogo kontroliranim uvjetima, na gusto posloženim policama. Temperatura je između 22 i 28 stupnjeva, a vlaga je oko 67% pa je u "laboratoriju" relativno ugodno i ne ćuti se razlika s vanjskim temperaturama jutra.
Mikrobilje Zlarina
Roko je ovdje svakodnevno, nekada tek 15-ak minuta, drugim danima satima. Grašak, rikola, rotkvica, crveni amarant, dragoljub, kiselica. Dio je to ponude koja broji 20-ak vrsta, koje Roko pakira i distribuira po područnim restoranima i trgovinama.
"Kod nas je to još uvijek egzotika, ali vani se mnogo konzumira. Ukrašavanje jela u restoranima, dodatak salatama, sendvičima ili sokovima, mikrozelenje je hit po Europi, i to ne samo kao trend, već i kao namirnica bogata nutrijentima", ističe Buneta.
SOPG Roko Buneta
Mikrozelenje ima izuzetno visoku koncentraciju svega onog vrijednog što sadrži odrasla biljka. Visoke koncentracije vitamina i minerala, posebno vitaminima A, C, E, K i B-kompleksa. Minerali, aminokiseline i antioksidansi zastupljeni su u visokom udjelu, kao i fitonutrijenti i enzimi koji potiču apsorpciju svih tih vrijednih spojeva u našem organizmu. Jedna biologinja u našem društvu potvrđuje sve navedeno i naglašava da je mikrozelenje izuzetno blagotvorno na naše zdravlje i opće stanje organizma.
Mikrozelenje je faza razvoja između klice i odrasle biljke. Ovisno o vrsti, podučit će nas Roko, klijanje traje 5 do 7 dana, a već nakon 3 dana neke vrste razviju nježne listiće i spremne su za transport. Konzumirati se mogu kroz idućih 7 do 10 dana, posebno ako stižu u posudicama sa zemljom, onako kako ih svojim kupcima dostavlja
SOPG Roko Buneta.
Održivost u plastičnim posudicama
Sve više je zainteresiranih pa će s tim interesom izgleda rasti i Rokova farma. Stalno eksperimentira s novim biljem, ali nikada sa svojim standardima. Zato već sada broji više desetaka stalnih kupaca, kao i mnoštvo upita znatiželjnika, kojima je, kao i nama, njegova farma atrakcija.
Mikro suncokret
Dok produžujemo prema
Centru koralja, vršak jezika još osjeća okus mikro kukuruza, jedne od novih biljaka kojima je obogaćena Rokova ponuda. Sinergija turizma i proizvodnje na Zlarinu je opipljiva, pa čak i jestiva. Od projekta
Zlarin bez plastike pa do privatnih poduzetničkih inicijativa, ovaj otok održivost i
održivi turizam sve više živi, a sve manje o njemu priča.
Buneta je također član Udruge Tatavaka koja je nositelj inicijative Arhipelag bez plastike i sjajan primjer kako se može drugačije - ugostiteljstvo nije jedina gospodarska grana koja je moguća na našim otocima
Plastične posudice u kojima se distribuira
mikrozelenje Zlarina, kupci vraćaju na zlarinsku adresu - Roko potiče sustav povrata kako bi se posudice ponovno iskoristile a izbjegla
jednokratna plastika. Pažljivo ih sterilizira za novo zelenje malog formata. Sa sjemenjem koje klija razvija se jedna nova održiva praksa. Još jedan doprinos prepoznatljivosti otoka Zlarina.