Tog četvrtka, točno u podne, kao u starom dobrom vesternu s nenadmašnim
Garyjem, Cooperom, ne
Cappellijem, započela je rasprava o privatnom smještaju s naslovom
Dobar, loš, zao?, posuđenim iz još jednog vestern filma. No, ovaj je iz kategorije špageti vesterna, a svatko tko imalo prati filmski industriju, zna da su špageti vesterni talijanska inačica filmova o Divljem zapadu s dozom ironije.
Iako organizatori ističu kako su naslov odabrali da bi pobudili zanimanje publike za raspravu, ne može se izbjeći stanovita aluzija jer se i na
privatni smještaj u Hrvata sad već gleda s povelikom dozom ironije, a u medijskom prostoru je smještaj u domaćinstvima često opisan, ne samo kao loš, već i kao zao.
Domaćini više nisu, u javnom prostoru, a jednaka je teza spomenuta i na ovoj raspravi, dragi bake i djedice koji dočekuju svoje goste s domaćim aperitivima i ribom na gradelama. Domaćini danas imaju lice
Clarencea Leroy Van Cleefa Jr., koji je majstorski utjelovio lik
Angel Eyesa, onog zlog iz trojca u filmu Dobar, loš, zao.
Clarence Leroy Van Cleef Jr.
Domaćin nije, dakle, gostoljubiv i radišan Hrvat, koji svoju egzistenciju nastoji popraviti koristeći dostupne resurse (naslijeđenu nekretninu) i gospodarske prilike (manjak radnih mjesta, potplaćenost, niske penzije,
interes turista za njegovu destinaciju), već je pohlepan rentijer koji se nastoji obogatiti, nudeći naivnim turistima smještaj u garaži, pri čemu se nada da će isti poslati "šolde", a neće se niti pojaviti...
Možemo li privatni smještaj promovirati kao domaći turistički proizvod?
Međutim, namjera organizatora ove rasprave nije bila još jedna tribina koja će osuđivati domaćine ili privatni sektor u turizmu općenito.
Raspravu o privatnom smještaju
"Dobar, loš, zao?" je organizirala
Katedra za turizam, povodom 99. rođendana
Ekonomskog fakulteta. Organizator je u svojem uvodu istaknuo kako privatni smještaj smatra prepoznatljivim hrvatskim turističkim proizvodom te kako su pozvani sudionici iz različitih područja koji bi mogli dati doprinos u zajedničkoj nastojanjima ta daj naš proizvod - smještaj u domaćinstvu - bude bolji.
Raspravu je vodio
Đuro Tomljenović, a sudjelovali su dr.sc.
Vjekoslav Bratić, ravnatelj
Instituta za javne financije,
Martina Nimac Kalcina, predsjednica
Zajednice obiteljskog turizma HGK, dr. sc.
Damir Krešić, ravnatelj
Instituta za turizam,
Sanja Šaban, pomoćnica ministra
Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja i dr. sc.
Maruška Vizek, ravnateljica
Ekonomskog instituta u Zagrebu.
Dvorana 3 je bila puna, a u publici nisu sjedili samo ekonomisti, već i predstavnici pojedinih TZ-ova, studenti, sociolozi i privatni
iznajmljivači. Svi su imali priliku sudionicima postaviti pitanja pa se razvila intenzivna rasprava.
150 milijuna kuna poreza naspram 2 milijarde eura prihoda
Nažalost, namjera organizatora da se istaknu pozitivne strane privatnog smještaja kao prepoznatljivog turističkog proizvoda, brzo je skrenula u nabrajanje mana. Bratić je naveo kako hrvatski državni proračun bilježi godišnji prihod od oko 150 milijuna kuna paušalnog poreza, a procjena prihoda privatnog smještaja, bez
Booking.com-a, iznosi više od 2 milijarde eura.
Vrlo brzo su u raspravi isplivale i druge mane privatnog smještaja, od preizgrađenosti obale, preko komercijalizacije gradskih središta, do rasta cijena nekretnina, i to ne samo u turističkom destinacijama, već i u ostatku Hrvatske. Vizek s
Ekonomskog instituta ističe kako u ljetnim mjesecima poskupljuju
cijene hrane i usluga u čitavoj Hrvatskoj te kako je to najveći udar na one koji se ne bave turizmom.
Svi sudionici su se složili kako je dobro što se u funkciju stavljaju stare nekretnine, ali ne i da se u svrhu iznajmljivanja grade nove, i to najčešće neplanski i bez uvažavanja estetskih i funkcionalnih značajki destinacije
Nimac Kalcina, koja zastupa obiteljski smještaj pri
HGK, je pokušavala istaknuti važnost privatnog smještaja u gospodarskom razvoju lokalne zajednice, podsjećajući prisutne da rast turizma i privatnog smještaja potiče razvoj drugih djelatnosti, od lokalne proizvodnje do različitih usluga bez čega bi
turistička ponuda bila nezamisliva. Kvaliteta domaće smještajne ponude je prepoznata u svijetu, a hrvatski domaćini nagrađivani, kao i destinacije u kojima pružaju svoje usluge -
Split je, prema ocjenama korisnika
Booking.com-a, treći najnagrađivaniji grad na svijetu.
"S obzirom na drukčije navike gostiju koji biraju hotelski smještaj, privatni smještaj istom nikako ne može biti nelojalna konkurencija", kaže Nimac Kalcina, koja naglašava i kako gosti sami izdvajaju kvalitetnu ponudu pa će samo kvalitetni domaćini opstati na sve zahtjevnijem svjetskom turističkom tržištu.
Ni dobar, ni loš, ni zao
Zaključak sudionika rasprave je bio kako bi trebalo razdvojiti
obiteljski smještaj od privatnog, a ovaj prvi je onaj gdje gost zbilja susreće domaćina, koji živi u mjestu u kojem pruža usluge smještaja, i od njega saznaje ponešto o lokalnom načinu života.
Obiteljski smještaj nije zao, kažu, ali treba jasnu strategiju kako ne bismo postali nalik Tenerifima ili jugu Španjolske.
No, rasprava, iako intenzivna, najviše se vraćala na komentar Bratića iz Instituta za financije o povoljnom poreznom statusu privatnih iznajmljivača i niskim iznosima paušala
Jesu li kompleksnost problematike, stihijski razvoj domaćeg turizma, predrasude koje prate privatni smještaj i/ili važnost koju ima u Hrvatskoj (s gotovo polovicom udjela u ukupnim turističkim smještajnim kapacitetima), razlozi zbog kojih se svaka rasprava o privatnom smještaju svede na kritiku niskih poreza domaćinima? Zašto se u takvim raspravama nikada ne uvažavaju drugi čimbenici koji utječu na prihode domaćina: ostala davanja, materijalni troškovi, ulaganja u kvalitetu ponude, PDV kojeg plaćaju na usluge agencija ili kratka sezona u većini destinacija?
Zašto se o privatnom smještaju ne može raspravljati bez naglaska na apartmanizaciju,
masovni turizam,
overturizam, visoke cijene nekretnina i cijena u sezoni, itd.? Zašto se privatni smještaj smatra glavnim krivcem za navedene negativne pojave u domaćem turističkom razvoju i gospodarstvu uopće?