Human friendly smještaj: Priča o empatiji i što mi iznajmljivači imamo s tim?

Nećeš raditi ni dana u svom životu ako voliš posao kojeg radiš - navodno je rekao kineski filozof Konfucije, tamo negdje u 5. stoljeću prije Krista, a te snažne riječi odjekuju do nas kroz stoljeća, tisućljeća, čak. Ništa nije teško kada volimo ono što radimo, to je istina i u tom smislu su Konfucijeve riječi istinite. Ali, jednako tako, kada unosimo ljubav u posao, rezultati su bolji, nego kada nešto radimo preko volje, samo da odradimo i ispunimo obvezu koju smo si nametnuli. Ljubav je važna u poslu.

Možda više nego u nekim drugim poslovima, ljubav je važna u turizmu. Ako radimo u turizmu, ako smo domaćini i pružamo različite turističke usluge, morali bismo voljeti ljude. Ljudi su temelj svake dobre turističke priče, početak i kraj svakog putovanja, mjerač našeg uspjeha i motiv ustrajnog rada na kvaliteti naše ponude.
 

Dobar domaćin nije mizantrop, nije onaj koji ne voli ljude, koji jedva čeka da ljudi odu, kojeg ne zanima njihovo zadovoljstvo i ne suosjeća s njihovim strahovima i problemima koji ih na putovanju mogu zadesiti

Ovdje stižemo do empatije - pojave čiji je korijen u ljubavi, a koja bi se na našem jeziku mogla nazvati suosjećanjem.

Što je empatija?

Empatija je divna ljudska osobina, koju nesumnjivo posjeduju i mnoge životinje. Ona je vrelo suosjećanja, altruizma i pomaganja drugim bićima. Nedostatak empatije se očituje u čitavoj lepezi ponašanja - od najbanalnijih situacija obojenih grubosti i neljubaznosti do teškog fizičkog nasilja.

Psiholozi će empatiju podijeliti u dvije vrste: "plitka" i "duboka" empatija. Plitka empatija je intelektualna sposobnost da situacije sagledamo "tuđim" očima, da zamislimo što druga osoba u stanovitom trenutku proživljava.

Duboka empatija je više od toga - ona ne ostaje samo na mentalnom prepoznavanju tuđih osjećaja, već nam dopušta da doslovno osjetimo emocije druge osobe.

Iz te duboke empatije izvire i moralni imperativ koji je temelj mnogih religija, a kojeg bismo u duhu kršćanstva verbalizirali kao - Ne čini drugima što ne želiš da oni čine tebi.
 

Da nema empatije, ostali bismo zaglavljeni u mračnom dobu srednjega vijeka, u vremenima kada se putovalo tek iz nužde, a drumski razbojnici krojili rute i odlučivali o stizanju na cilj putovanja

O empatiji bi se mogli romani napisati, ali mi nećemo ulaziti dublje u definiranje ove čudesne osobine. Povod ovom tekstu je jedan komentar, sličan i nekim drugim komentarima gostiju koji su stizali na našu adresu.
 

Smještaj kod domaćina = Human friendly smještaj

Kod domaćina iz jednog našeg mjesta stigli su gosti kasno navečer. Dvije obitelji iz Poljske, koje su taj dan prešle oko 1400 kilometara. Gazda, ni pet ni šest ni "dobra večer", veli im da je noćenje poskupilo za 20 eura, neka uzmu ili ostave...

Gdje je nestala empatija, razumijevanje, ljubav prema ljudima? Ti ljudi su proveli s djecom čitav dan na prometnicama, u prašini i gužvama. Svoj, pažljivo odabrani i rezervirani, smještaj su čekali kao oazu usred pustinje, vrelo mira i počinka. I dobili pljusku bez empatije, odmor bez mira, ružne uspomene bez topline...

Želimo li takvu sliku o hrvatskom turizmu slati u svijet? Mi smo obiteljski turizam i destinacija empatije, ljubavi, prijateljstva i duše. Mi smo human friendly smještaj (u slobodnom prijevodu - prijateljski smještaj).
 

Za razliku od generičke ponude hotela, koji ulažu silne novce da njihova ponuda bude bliža čovjeku, nama je human friendly prirodan i naša osnovna prednost pred drugim vrstama smještaja

U svakom trenutku bismo trebali biti svjesni da većina naših gostiju stiže u pretrpanim automobilima, prelazeći tisuće kilometara i više, kako bi proveli, u prosjeku, pet dana pod okriljem našeg gostoprimstva. Dok mi imamo tu sreću da nam more šumi na pragu, oni je nemaju. Ni oni ni njihova djeca, koja tek uče prve zamahe u pitomim vodama našeg plavog Jadrana.
 

Pričamo o brendiranju smještaja, o eko friendly smještaju, pet friendly, i slično - ne smijemo izgubiti human friendly smještaj

Biti iznajmljivač je odgovornost. Odgovorni smo za svoje goste, za njihovu udobnost, za opuštenost, za sigurnost. Sve su to strahovi koje gost donosi pod naš krov, uredno spakirani u njegovom koferu, strahovi koji su se rodili onoga trenutka kada je, na temelju par fotografija i riječi na našem oglasu smještaja, odabrao baš nas.

Mi smo, odlučivši se da budemo domaćini, preuzeli odgovornost i obvezu da pomognemo gostu da se riješi tih strahova na svojem odmoru, a strahove možemo pobijediti samo empatijom, empatijom koja rađa osmijeh, susretljivost, razumijevanje i pomoć. Pravi domaćin takvu uslugu pruža svojim gostima pri snalaženju u našem malom mistu ili gradu, a ne samo uslugu smještaja u kućanstvu.

I zato, ubuduće ćemo se naoružati empatijom i potruditi se bolje razumjeti svoje goste. Nećemo ismijavati njihove navike i želje. Preuzet ćemo odgovornost za njihovu udobnost i sigurnost, odgovornost za imidž naše destinacije. Lice hrvatskog turizma je lice domaćina, neka to bude ujedno i lice empatije - najljepše ljudske osobine, bez koje ne bi bilo civiliziranog društva ni turizma uopće.