Same riječi
`turistička inspekcija´ izazivaju nelagodu, a kako je tek kad se službeno lice pojavi na vratima, zna svatko od nas tko je doživio takav jedan očekivani i neželjeni posjet. Neželjeni, kažem, zato što se svi pomalo pribojavamo državnog turističkog inspektorata, čak i kad smo sasvim sigurni da radimo sve po propisima. `
Uvijek nam mogu nešto naći kad žele´, možemo često čuti od kolega iznajmljivača smještaja, a i sama činjenica da netko kontrolira naše poslovanje u turizmu i traži nam greške, dovoljno je neugodna sama po sebi. Ima li razloga za strah?
Što je turistička inspekcija?
Turistička inspekcija je državno nadzorno tijelo čija je svrha nadgledanje provođenja zakonskih odredbi i propisa kojima je određen način poslovanja pravnih i fizičkih osoba u ugostiteljstvu, odnosno turizmu. Organizacija, dužnosti i način poslovanja turističke inspekcije te imenovanje, obveze, ovlasti i prava
turističkih inspektora su određeni
Zakonom o turističkoj inspekciji (NN 19/14) kojeg u cijelosti možete preuzeti ovdje.
Što traži turistička inspekcija?
Vratimo se na pitanje ima li razloga za strah od turističke inspekcije. Da li inspektori žele pronaći našu grešku? Mogu li nam uvijek naći nešto kad žele?
Krenimo redom. Da, ima razloga za strah od turističke inspekcije i to upravo zbog toga što je zadatak turističkog inspektora da pronađe grešku u našem poslovanju. To nije zbog toga što oni to žele, već zato što je svrha turističke inspekcije podizanje kvalitete ugostiteljskih usluga što u konačnici rezultira zadovoljstvom gosta, a
zadovoljni gost je najbolja promocija naših apartmana.
Naravno, turistička inspekcija puni i državnu blagajnu. Pustimo brojke da govore. U prvoj polovici protekle godine obavljeno je ukupno 4646 inspekcijskih nadzora u područnim jedinicama Split, Zagreb, Rijeka, Osijek, Pula. Najviše inspekcija je provedeno u ugostiteljskim objektima za prehranu dok je 266 nadzora provedeno u objektima pružanja usluga smještaja u domaćinstvima. Kod 1457 objekata je utvrđeno 1737 različitih povreda propisa te je ukupno naplaćeno 156.000 kuna kazni.
Najviše povreda propisa se odnosilo na ispunjavanje minimalnih tehničkih uvjeta poput nedostatka tople vode i slično. Razloga za strah od turističke inspekcije ne bismo trebali imati ako ispunjavamo navedene minimalne tehničke uvjete te ako imamo sve ono što inspekcija provjerava prilikom nadzora objekta. Za privatne iznajmljivače to su:
- rješenje o pružanju usluga u domaćinstvu
- istaknuta standardizirana ploča na ulazu u objekt
- službeni cjenik usluga uz pridržavanje navedenih cijena
- evidenciju računa za protekle dvije godine, osim u slučaju da račune izdaje agencija
- utvrđene normative ako se u domaćinstvu pruža usluga prehrane
- vođenje popisa gostiju na propisani način, osim u slučaju da popis gostiju vodi agencija
- omogućavanje podnošenja žalbi na propisani način i postupanje u skladu s pravilnikom s podnesenim žalbama
- istaknuta oznaka o zabrani konzumacije alkohola osobama mlađim od 18 godina
- potvrda o plaćanju godišnjeg paušala boravišne pristojbe ili dokaz o plaćenim boravišnim pristojbama po noćenju
- potvrda o plaćanju turističke članarine TZ-u
Od 1. siječnja, iznajmljivači su obvezni koristiti sustav za prijavu i odjavu gostiju eVisitor. Novi sustav za prijavu i odjavu turista ima ugrađen modul koji omogućava carinskoj inspekciji koja je nadležna za prekršaje u ovoj domeni, nadzor svih pružatelja usluga smještaja.
Koji su to minimalni tehnički uvjeti koje objekt mora zadovoljiti i
što sve iznajmljivač mora imati u apartmanu, možete pogledati ovdje.
Od 1. siječnja ove godine, iznajmljivači su obveznici energetskog certificiranja, što je još jedna stavka na koju treba misliti kad nas posjeti turistička inspekcija. Iako je Hrvatska
zajednica obiteljskog smještaja pri HGK najavila pokretanje tužbe pri Državnom odvjetništvu zbog pokušaja stjecanja nezakonite dobiti u postupcima energetskog certificiranja ovlaštenih osoba iz Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, iznajmljivači podliježu kaznama zbog neposjedovanja energetskih certifikata dok se ne odredi suprotno.
Važno je istaknuti da su
Zakonom o turističkoj inspekciji propisana i prava iznajmljivača. Inspektor je dužan predočiti službenu značku ili iskaznicu prije početka obavljanja nadzora. Također, on sastavlja službeni zapisnik u dva primjerka, a jedan ostavlja nama za našu evidenciju.
Protiv rješenja turističkog inspektora se može uložiti žalba
Sve informacije o radu turističkih inspektorata i mogućnostima žalbe na rješenja turističkih inspektora možete dobiti u
područnim ispostavama nadležnim za vašu područnu jedinicu na stranicama Ministarstva turizma.
Ukoliko utvrdi prekršaj koji nije u njegovoj nadležnosti, utoliko
turistički inspektor obustavlja nadzor i podnosi prijavu nadležnom inspektoratu. To se, primjerice, odnosi na nelegalno obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odnosno, iznajmljivanje bez posjedovanja
rješenja o pružanju usluga u domaćinstvu ili, već spomenute, prijavu i odjavu gostiju.
Od 1. siječnja 2014. godine,
inspekcijski nadzor nad neregistriranim smještajnim objektima za iznajmljivanje u turizmu, obavlja
Ministarstvo financija, odnosno Carinska inspekcija.
Dakle,
caru carevo, oduvijek je tako bilo. Uredno poslovanje s poštivanjem propisa je jedini lijek protiv straha od turističke inspekcije. O logičnosti propisa uvijek ima prostora za rasprave, ali ne s državnim inspektoratom koji imaju jasno definirane obveze, ovlasti i pravila postupanja.
Prenesite nam ovdje vaša iskustva s državnim turističkim inspektorima. Bit ćemo zahvalni za svaku informaciju `iz prve ruke´ koju ste spremni podijeliti s kolegama iznajmljivačima kako bismo znali na što sve moramo najviše obratiti pozornost i kako ne bismo imali razloga za strah od inspekcije.