Popis hrvatske nematerijalne kulturne baštine je škrinja blaga u koju moramo zaviriti kako bismo svojim gostima mogli pokazati sve vrijednosti naše tradicije i ljepotu baštine
Voljeti svoje, poštovati tuđe, temelj je dobrog gostoprimstva. Da bismo voljeli svoje, bilo bi dobro poznavati to što imamo, ljepote kojima smo okruženi, tradiciju koju smo naslijedili.
United nations educational, scientific and cultural organization (UNESCO) čuvar je kulturne baštine čovječanstva još od 1972. kada je usvojena Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine. Ta Konvencija se odnosila pretežno na nepokretna materijalna dobra da bi se u desetljećima koja su slijedila širila i na nematerijalnu ostavštinu kultura diljem svijeta do ratifikacije Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine 2005. godine.
Prva nematerijalna baština je upisana na UNESCO listu 2008. godine. Bila je to pozamašna lista dobara kojima se godinu kasnije pridružila Hrvatska sa svojim Zvončarima, Festom sv. Vlaha, čipkarstvom, procesijom Za Križen, zagorskim drvenim igračkama, dvoglasnim pjevanjem i sviranjem u Istri i Ljeljama iz Gorjana.
Posljednje nematerijalno hrvatsko dobro upisano na UNESCO listu je tradicija uzgoja lipicanaca u studenom 2022. godine, kao 18. zaštićeno svjetsko nematerijalno dobro iz Hrvatske
Najviše nematerijalnih kulturnih dobara na UNESCO listi ima divovska Kina - 43, slijedi je neodoljiva Francuska - 26, Japan i Koreja dijele 3. mjesto - 22, četvrti je Iran -21, Španjolska i Turska dijele 5. mjesto s 20 dobara. Šesto mjesto dijeli s Italijom - Hrvatska!
Malena Hrvatska u drušvu višestruko većih zemalja sa škrinjom punom nematerijalnih dobara
Imamo zašto biti ponosni. Možemo li nabrojiti koja su to nematerijalna dobra svjetskoga ugleda u Hrvatskoj?
Posebnost ovog tradicionalnog zanata u Hrvatskoj je u tome što su se čipkarstvom bavile žene, najčešće, u ruralnim sredinama dok je na području Europe čipkarstvo bilo rezervirano za ženske crkvene redove, građanske i plemkinje. Posebna je hvarska čipka izrađena od niti agave.
Dvoglasje tijesnih intervala je stil folklorne glazbe s kompleksnim i karakterističnim bojama tona. Kod vokalnih izvedbi se dvoglasje postiže snažnim pjevanjem, dijelom kroz nos.
Od 10. stoljeća do dana današnjega, Festa svetoga Vlaha u Dubrovniku slavi sveca zaštitnika grada. Održava se 3. veljače u neprekinutom nizu duhovnih i kulturnih obilježja na dan kada je, prema legendi, Sv. Vlaho spasio grad od Mlečana.
Godišnji proljetni ophod kraljice ili Ljelje iz Gorjana je ritalni obilazak sela Gorjana o blagdanu Duhova. Posebnost ophoda su ritualne pjesme i ples sa sabljama. Djevojke i mladići se podijele na kraljice i kraljeve pa obilaze kućanstva gdje ih domaćini časte.
Zaogrnuti u naopako okrenute ovčje kože i okićeni zvonima, ova pokladna atrakcija potječe još iz starig poganiskih običaja. Stilizirane maske koje nose se razlikuju po krajevima i skupinama, najčešće su to životinjski likovi s isplaženim jezicima.
Pročtaj više o procesiji Za Križen na Hvaru.
Osebujna vještina se razvila u 19. stoljeću pa se zadržala u pojedinim selima do danas. 120 različitih igračaka najčešće izrađuju muškarci dok ih žene ručno oslikavaju. Ne postoje dvije identične igračke.
Saznaj više o Sinjskoj alki.
Umijeće izrade proizvoda od meda što uključuje i čuvena licitarska srca, a prenosilo se s koljena na koljeno, prvo muškarcima, kasnije i ženama.
Vokalno-instrumentalni napjev iz Slavonije, Baranje i Srijema veselog i poletnog sadržaja neizostavan je dio slavonske kulture.
Folklorni ples koji se izvodi bez glazbene pratnje ili kakarkterističnih vokalnih napjeva.
A capella pjevanje, tipično za naše primorje potječe iz 19. stoljeća. Karakteriziraju ga višeglasje i terce, a tekstovi su uglavnom ljubavni i pretjerano sentimentalni.
Kulinarstvo hrvatskog Jadrana, obale, otoka i dijela zaleđa puno je više od puke kombinacije namirnica. To je savez sa prirodom, a posebnost je i njena društvena komponenta koja je važan aspekt života Mediteranaca.
Pretežno lirski stihovi koje su najčešće pjevale žene obilježavaju ovaj jedinstven glazbeni izričaj Međimurja. Danas je izvode i žene i muškarci, vokalno-instrumentalni sastavi s jednoglasnim ili višeglasnim izvedbama u koje je inkorporiran ples.
Gradnja kamenom bez upotrebe vezivnog materijala je tehnika koja se na jedransko-dinarskom području koristi od pamtivijeka. Karakterističan proizvod je suhozid, ali i objekti različite namjene, bunje.
Hrvatski sokolarski klub je udruženje sokolara s umijećem tradicijskog treniranja i čuvanja ptica grabljivica. Ova vještina se prenosila s generacije na generaciju kao tradicija čuvanja prirodnih vrednota.
Kolo sv. Tripuna i prigodna fešta tradicija je bokeljskih Hrvata. Hrvati iz Boke Kotorske su organizirani u bratovštinu koja ove svečanosti upriličuje u periodu od veljače do travnja u raznim gradovima Hrvatske.
Lipcanci su pasmina koja potječe iz ergele Lipica, danas na području Slovenije. No, prvi Lipicanci su uzgajanu na području Hrvatske već oko 1700. godine, a ergele Đakovo i Lipik spadaju među najstarije europske ergele, spominju se u pisanim dokumentima davne 1506. godine.