Upoznajmo prosječnog digitalnog nomada kako bismo mogli procijeniti možemo li se pripremiti za takve goste i gdje oglašavati smještaj za digitalne nomade?
Možda će proći desetljeća od proglašenja kraja pandemije da sagledamo sve posljedice koje će ostaviti ovih posljednjih par godina, u kojima nam ponašanje u svakodnevnom životu diktira sićušna, okom nevidljiva, čestica.
Neke od tih posljedica možemo naslutiti već sada - ljudi sve više rade od kuće, odnosno otamo gdje već jesu - mnoge tvrtke su u pandemiji shvatile kako njihovi zaposlenici ne moraju biti fizički prisutni da bi radili svoj posao i da bi tvrtka poslovala jednako uspješno
Ljudima, koji svakodnevno putuju na svoje poslove, ove brojke će biti nezamislive. Globalno gledano, 16% tvrtki posluje isključivo s radnicima na daljinu, a čak 62% radnika radi na daljinu barem povremeno. Tako barem kaže istraživanje tvrtke Global Workplace Analytics (dalje u tekstu GWA), koje predviđa da će ovaj trend ostati i nakon pandemije, kao i da bismo mogli imati 56% zaposlenih koji će raditi od kuće diljem svijeta do 2025. godine.
Ali nas ne zanimaju svi koji rade od kuće, već osobe koje uz rad na daljinu putuju. Takve osobe se popularno nazivaju digitalni nomadi i sve ih je više.
Definicija digitalnih nomada je jasna. Ali tko su oni zapravo, znamo li? Jesmo li sasvim u pravu ako pretpostavimo da se radi o mladim ljudima bez obiteljskih obveza koji lutaju svijetom, usput nešto i radeći? Pa baš i ne.
Dakle, svijetom putuje i radi više od 35 milijuna osoba, a tržište digitalnih nomada vrijedi 787 milijardi dolara godišnje. Nije onda čudo da mnoge tvrtke žele dio nomadskog kolača pa se na internetima može pronaći bezbroj stranica koje nude informacije i različite usluge za digitalne nomade.
Jedna od takvih tvrtki je i ona koja stoji iza platforme Digital Nomad Observatory s koje smo posudili vrijedne podatke. Upravo različite digitalne platforme omogućuju nomadima obavljanje poslova na daljinu. S obzirom na to da su takvi poslovi relativno novijeg datuma, nije čudo što među mlađom populacijom ima najviše digitalnih nomada. Međutim, prosjek godina nije nizak - prosječan nomad ima 40 godina i jednake su šanse da bude žena ili muškarac.
To zorno pokazuje graf niže, gdje je većina nomada u svojim tridesetima, ali iduća najbrojnija dobna skupina koja radi na putovanjima su ljudi u pedesetima, a ne mlađi, kako bismo mogli to (naivno) pretpostaviti.
83% digitalnih nomada su samozaposleni, tzv. freelanceri, i najčešće rade na poslovima marketinga, informatičke tehnologije (IT), dizajna, pisanja, e-prodaje i knjigovodstva, ali i arhitekture, prava, inženjerstva, urbanog planiranja, itd. Zanimljivo je da je čak 53% digitalnih nomada samouko i vjeruju da im klasično obrazovanje nije pomoglo u razvoju vještina. Samo 7,4% digitalnih nomada je visokoobrazovano
56% digitalnih nomada svoje destinacije bira na temelju procjene troškova života i dostupnosti brze internetske veze. Osim toga, važni su im sigurnost u destinaciji (okoliš i stopa kriminala), dostupnost sadržaja na otvorenom i prirode, prijateljsko pravno okruženje (viza za digitalne nomade) i coworking kultura.
GWA, u svom istraživanju, navodi brojne prednosti i mane rada na daljinu za zaposlenike i za poslodavce. Međutim, jedna od ključnih prednosti za sve nas je manje zagađenje i opterećenje za krhki ekosustav kojeg smo nametnuli planeti.
Kako? Jednostavno - više ljudi doma, manje automobila na cestama. Automobili i transportna industrija spadaju među najveće zagađivače i proizvođače stakleničkih plinova. S trenutnim cijenama goriva, rad od kuće je ekonomična varijanta i za radnika i za poslodavca. Ali, ovdje nećemo pričati o trenutnim uvjetima, već o budućnosti, o navikama u stilu života i gospodarstvu koje bi mogle ostati dugo s nama.
Ipak, ekološki aspekt ove pojave je također jedan od pokazatelja da će ovaj trend potrajati, s obzirom na rastuću potrebu za održivim načinima života i poslovanja. To su prepoznale mnoge države pa u ovom trenutku čak 21 zemlja ima vize za digitalne nomade, dok 28 država nudi dozvole za boravak od 6 mjeseci i dulje koje su pogodne za digitalne nomade.
Potkraj prošle godine, Hrvatski sabor je izglasao novi Zakon o strancima gdje je uveden pojam digitalnog nomada pa se, člankom 57. ovoga Zakona, Hrvatska upisala među one zemlje koje su složile pravni okvir za nomadski način rada i boravka.
Takav potez Hrvatskoj je priskrbio titulu najbolje nomadske destinacije u Istočnoj Europi. Međutim, digitalni nomadi još uvijek preferiraju Zapadnu Europu, Aziju i Latinsku Ameriku. Najviše digitalnih nomada boravi u Meksiku (14%), 11% ih je u Tajlandu, a 8% u Portugalu.
9 od 10 digitalnih nomada preferira primorske zemlje koje su dobro povezane zračnim linijama s ostatkom regije i u kojima je BNP niži od njihovog prosječnog budžeta
Viza za digitalne nomade u Hrvatskoj se odobrava na godinu dana. Potom je potreban prekid od 6 mjeseci kako bi se mogla tražiti viza po istoj osnovi. Za odobrenje vize, nužno je priložiti niz dokumenata, među kojima je i dokaz o svrsi, odnosno ugovor sa stranim poslodavcem ili dokaz o vlastitoj tvrtki koja nije registrirana u RH, a iz čega je vidljivo da se posao obavlja online.
Svi uvjeti i način podnošenja zahtjeva za vizu dostupni su na stranici MUP-a Privremeni boravak u svrhu boravka digitalnih nomada.
Digitalni nomadi u prosjeku provedu nešto više od 6 godina radeći na putovanju, a na jednom mjestu se zadržavaju 3 do 9 mjeseci.
Što najviše muči digitalnog nomada? Na prvom mjestu je zadržavanje starih i stjecanje novih klijenata dok putuju, zatim porezna obveza s obzirom na zemlju u kojoj boravi, zatim zdravstveno osiguranje, a potom tek osobne stvari poput usamljenosti i dostupnosti svega onoga što ima doma.
Digitalnim nomadima je prilagođen i Zakona o porezu na dohodak pa se primici fizičkih osoba ostvareni na temelju stečenog statusa digitalnih nomada ne oporezuju. Oporezuju se. međutim, primici digitalnih nomada ostvareni po nekoj drugoj osnovi, npr. prihod od najma stana u matičnoj državi, ali samo ako ta država nema sklopljen ugovor s RH o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Svaki nomad mora svoj status provjeriti u nadležnoj poreznoj upravi.
Važno je upoznati osobe koje putuju i rade na daljinu kako bismo mogli odlučiti želimo li iznajmljivati takav smještaj, kako se pripremiti i kako oglašavati smještaj za digitalne nomade. Na našu e-mail adresu je stigla poruka osobe koja je jednom ugostila digitalne nomade. Piše ne želi tu vrstu gostiju više jer oni mnogo više vremena provode u smještaju, nego turisti s kratkoročnim najmom. Samo to dovodi do većih troškova boravka, ne računajući sve ono što je potrebno za udoban dugoročni ostanak u smještajnom objektu za turistički najam.
Moramo biti svjesni da digitalni nomadi nisu turisti niti bi ih trebalo smatrati turistima
Na ovim stranicama se već pisao o tome kako urediti smještaj za digitalne nomade, ali to je tek dio pripreme za prihvat ovakvih putnika. Želimo li samo popuniti smještaj izvan sezone, nećemo lako pronaći ovakve goste. Jednom 50 i nešto godišnjaku koji radi na daljinu je potrebno puno više od brzog interneta i grijanja - ona/on traži komfor doma i spremni su taj komfor platiti.
Jesmo li mi spremni u taj komfor uložiti?
Odlučimo li se za takav najam, tu je niz platformi za oglašavanje smještaja za digitalne nomade. Na nekima smo vrlo vjerojatno već oglašeni jer i oni, kao i većina putnika na svijetu, koriste najpopularnije svjetske stranice za oglašavanje smještaja za traženje povoljnih objekata.
Smještaj za digitalne nomade u Hrvatskoj možemo oglasiti na stranici DNAStay, a tu su i brojne druge globalne platforme koje nude specijalizirane za digitalne nomade je NomadStays, a tu su još i Anyplace, Flatio, Behere i HomeStay koje promoviraju smještaj s ponudom za višemjesečni najam.
Prijavi se
Prijavi se
Prijavi se
Apartmanija.hr prijava
