Kako dolazi do trovanja ugljičnim monoksidom i može li se smrtonosni plin, koji odnese nekoliko desetaka života u Hrvatskoj godišnje, otkriti prije pojave prvih simptoma otrovanja?
Ugljični monoksid (CO) je plin koji često puni stupce crne kronike i zbog čijih "zločina" se zgražamo, tugujemo i strahujemo. Otrovan je za ljude i životinje, i to u relativno malim količinama. Trovanju pogoduje to što je CO plin bez mirisa, boje i okusa, pa ga je nemoguće otkriti s ovih naših pet ograničenih osjetila.
Molekula ugljičnog monoksida spaja jedan atom ugljika (C) i jedan kisika (O). Naizgled bezazlena kombinacija jer je naše tijelo u najvećoj mjeri sačinjeno upravo od ta dva kemijska elementa. Ljudski organizam je 65% kisik, a 18,6% tjelesne mase otpada na ugljik. Pronaći ćemo u vlastitom organizmu još i vodik, dušik, kalcij, fosfor, kalij, natrij i mnoge druge elemente, ali sve u značajno nižim koncentracijama od kisika i ugljika, ista ona dva elementa od kojih je sačinjen i plin CO koji je poguban za naš organizam. Kako je to moguće?
Sisavci, među koje spadamo i mi ljudi, ne mogu živjeti bez kisika, poznato nam je svima. Kisik se u organizmu prenosi crvenim krvnim zrncima koja sadrže hemoglobin. Baš taj hemoglobin ima vrlo odgovoran zadatak da na sebe veže kisik u plućima i transportira ga do tkiva gdje ga otpušta za normalno funkcioniranje organizma. Ako hemoglobin ne isporuči kisik, gušimo se i, u roku od 3 do 10 minuta, nastupa smrt.
E sad, taj naš vrijedni hemoglobin brže na sebe veže CO, nego čisti kisik koji je jedini potreban našim stanicama.
No, osim za hemoglobin, CO se veže i za mioglobin, molekulu koja prihvaća kisik u našim mišićima – kad se CO veže za mioglobin, osjećamo nagli pad snage i paraliziranost, zbog toga se vrlo često događa da žrtva, kad primijeti da nešto nije u redu, nema dovoljno snage da izađe iz prostorije ili potraži pomoć.Kod određene koncentracije CO u zraku, hemoglobin se brzo zasiti ugljičnim monoksidom, više ne uspijeva na sebe vezati kisik pa dolazi do trovanja monoksidom, a smrt je nalik gušenju
27. i 28. ožujka 2021., održano je Prvenstvo Hrvatske u ronjenju na dah na gradskom bazenu u Sisku. Nevjerojatan Guinnessov rekord od 24 minute i 11 sekundi pod vodom bez zraka drži Hrvat, Budimir Šobat Buda, koji je upravo u Sisku pokušao srušiti vlastiti rezultat. I to uspješno! Novi rekord iz Siska iznosi 24 minute i 33 sekunde.
Sekunda gore, dolje, nama običnim smrtnicima ne znači ništa. Gotovo pola sata bez zraka, čudo je. No, moramo napomenuti kako to nije rezultat genetike ili talenta (iako vjerojatno ima i toga), već vrlo napornih treninga. Osim toga, prije samog zarona, ronilac udiše čisti kisik. Kod zarona bez udisanja čistog kisika, rekord u ronjenju na dah je nešto više od 11 minuta, a općenito se smatra da je vremenski raspon bez zraka za zdravog odraslog čovjeka između 3 i 10 minuta.
Učestalosti pogoduje i PVC stolarija koja je postala standard u stanogradnji današnjice, s drugim novim vrstama stolarije koje ne propuštaju zrak izvana ni u najmanjoj mjeri.Prema službenim statistikama, u Hrvatskoj je između 30 i 40 slučajeva stradavanja zbog trovanja s CO godišnje. Bez obzira na to što smo svi svjesni realne opasnosti, broj trovanja se ne smanjuje
CO se stvara i kada se mošt pretvara u vino u postupku vrenja. Nužno je u prostorima u kojima se odvija vrenje postaviti detektore ugljičnog monoksida. Stari vinari su za tu namjenu koristili svijeće jer ugljični monoksid ne podržava gorenje, no ta metoda štiti samo kod velike koncentracije, dok kod nižih nije učinkovita, a niže koncentracije u dužem periodu također mogu biti smrtonosne.
U robinzonskom smještaju često nema priključka struje pa se koriste benzinski agregati koji također proizvode ugljični monoksid. On dolazi u malim koncentracijama, ali je vidljivo iz priložene infografike gore da dugotrajnim izlaganjem može doći do smrti. Kod upotrebe benzinskih agregata, vrlo je važno paziti da nema povrata ispušnih plinova kroz vrata ili prozore u stambeni prostor kroz koje su položeni kabeli za struju. Kako se agregati u tim okolnostima koriste povremeno, bilo bi preporučljivo u prostore u kojima boravimo, tijekom rada agregata barem privremeno postaviti detektore ugljičnog monoksida jer oni se mogu koristiti i kao prijenosni uređaji bez fiksne montaže.Jedino ugradnjom detektora ugljičnog monoksida možemo stvoriti siguran prostor za boravak
Razmisliti moramo i o mjestu ugradnje jer ugljični monoksid ima gustoću približno jednaku kao i zrak pa se zato jednoliko širi po prostoriji. Međutim, kako najčešće nastaje izgaranjem, dizat će se s toplim zrakom gore. Idealno bi bilo da se alarm postavi u svaku prostoriju koja sadrži uređaj za izgaranje goriva. U tim prostorijama se postavlja u gornjem dijelu.Bez obzira na to što ugradnja detektora za ugljični monoksid nije obvezna u kućanstvima i smještajnim jedinicama za turiste, mudro je postaviti detektor i tako ponuditi dodatnu sigurnost svojim ukućanima i gostima
Preporučuje se postavljanje detektora i u spavaćim sobama, i to u visini glave npr. uz noćni ormarić, u sobama u kojima se provodi najviše vremena npr. u dnevnom boravku ili u radnoj sobi, i kad nema uređaja koji klimatiziraju prostor
Tvrtka Honeywell dulje od 20 godina proizvodi opremu za detekciju plinova i danas je jedan od vodećih svjetskih proizvođača detektora ugljičnog monoksida.
Ugradnjom Honeywell detektora ugljičnog monoksida čuvamo ljudski život i zato je važna pouzdanost proizvoda i povjerenje koje su proizvođaču dali korisnici diljem svijeta. To povjerenje tvrtka Honeywell kontinuirano gradi tijekom desetljeća s posebnim naglaskom na budućnost.
Detektor ugljičnog monoksida HONEYWELL XC70 karakterizira baterijsko napajanje, pouzdana detekcija, glasan alarm, dug životni vijek osjetnika, jednostavno održavanje i montaža.
Detektor ugljičnog monoksida HONEYWELL XC70 se može kupiti u svim maloprodajnim Fero-Term i Marina Stores (Lalizas Marina d.o.o.) poslovnicama, a cijene se kreću od 400,00 do 500,00 kuna.