Potencijal cikloturizma je veliki, samo to trebamo dobro upakirati i prodati

Ove godine Svjetski dan turizma je obilježen temom “Milijarda turista, milijarda prilika” zbog činjenice kako svijetom godišnje putuje više od milijarde turista. To samo govori o snazi turizma kao gospodarske grane, te sukladno tome pruža velike prilike. Jedna od turističkih niša i trendova koji globalno ima rast veći od 20% je cikloturizam, a o utjecaju bike ekonomije u Europi govori činjenica kako je u 2014.godini zapošljavala preko 650.000 ljudi. Osim turističkih, cikloturizam ima razne druge benefite od razvoja lokalne ekonomije, pozitivnog utjecaja na cjelokupno gospodarstvo i društvo, smanjenje globalnog onečišćenja kao i direktnog pozitivnog utjecaja na zdravlje čovjeka.
Sve te činjenice bile su dobar povod za razgovor s prvim čovjekom biciklizma i pionirom razvoja cikloturizma u Hrvatskoj – Martinom Čotarom.

Kako je počela priča o razvoju cikloturizma u Hrvatskoj ?

Sve je počelo u Istri kada smo 2004. godine krenuli doslovno od nule u razvoj cikloturizma, ali s puno energije i želje za uspjehom. Osnovala se Istarska razvojna agencija (IRA) koja je od početka surađivala sa županijom i turističkim zajednicama, te je to bio dobar temelj za korak naprijed jer bez sinergije svih dionika nema uspjeha. Ubrzo smo vidjeli kako je to odličan koncept i kako imamo veliki potencijal te smo uz pomoć kolega iz Italije razvili vlastiti know-how. Kako se cikloturizam razvijao i rastao iz godine u godinu tako su nas ljudi sve više angažirali da im pomognemo i educiramo ih. Razvio se i poseban odjel unutar Istarske razvojne agencije koji se isključivo bavi razvojem cikloturizma i aktivnog odmora u Istri. Danas taj samostalni odjel ima svoj vlastiti izvor financiranja te sada razvijamo i ostale niše aktivnog turizma kao što su trace, pješački i slobodno penjanje. Sve u svemu ovo je jedan od odličnih temelja i primjera kako razvijati turizam u turističkoj destinaciji.

Kakvo je stanje cikloturizma u Hrvatskoj i imamo li uopće potencijala za daljnji razvoj?

U Hrvatskoj je veliki potencijal za razvoj cikloturizma, a imamo i jako dobrih primjera, kao što je u Istri i u Međimurju. Osobno smatram kako je u Istočnoj Hrvatskoj puno veći potencijal nego što se realiziralo, te kako upravo na tom području taj vid turizma treba posebno kvalitetno razvijati. U Hrvatskoj je najdalje otišla Istra gdje se već godinama investira u cikloturizam, širi ponuda i diže kvaliteta te se zaokružila cijela priča. Dalmacija je možda manje radila i investirala u cikloturizam, ali svakako uz Istru ima najatraktivniji pejzaž koji je glavni motiv dolaska gostiju u cikloturizmu.

U omjeru na Jadran i morske destinacije koje su u prednosti zbog pejzaža, a koji je glavni motiv dolaska gostiju u cikloturizmu, destinacije u kontinentalnoj hrvatskoj moraju kompenzirati taj nedostatak pejzaža s boljom ponudom i pričom.

 

Svakako je glavni uvjet za razvoj cikloturizma kvalitetna infrastruktura, povezivanje svih dionika u turizmu, od kulturnih institucija do obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava

Bitno je za naglasiti, kao i u svakom poslu, treba strukturno raditi na razvoju, a ne paušalno. Potencijal je veliki, samo to treba dobro upakirati i prodati.

U Hrvatskoj je u zadnjih par godina cikloturizam postao trend, što je pohvalno, no opet se vraćamo na početak priče. Destinacije razvoju turizma u toj grani pristupaju paušalno, te se u većini slučajeva sve svodi samo na obilježavaju biciklističkih staza na karti grada ili županije. To svakako nije dovoljno niti kvalitetno jer iza te obilježene karte treba prvo i osnovno postojati infrastruktura.

No, kada pričamo o infrastrukturi, kako ju uopće definirati i koji su problemi u na terenu?

Da, postoje dva problema, prvi je nepostojanje ili jako loša biciklistička signalizacija. Biciklizam je vezan uz sport, rekreaciju, promet, turizam i zdravstvo, a uz to, problem je na ekskatedra pristupu i na nedovoljno turističko razvijenim destinacijama, koje biciklizam percipira kao prometni oblik. Tu je velika razlika spram drugih destinacija, jer tamo biciklizam ima turistički značaj, a ne prometni. U Hrvatskoj turističko-biciklističke signalizacije ili nema ili je nejasno definirana. Turistički koridori se službeno označavaju kao biciklističke prometnice, a taj način nije primjenjiv u turističke svrhe.

Konkretno, ako se maknete s prometnica, tada niste prometalo nego ste modus kretanja za turiste tj. turističko sredstvo, a biciklistička staza je nešto što ide tamo gdje je turistički i biciklistički sadržaj. Onog trenutka kada se maknete s ceste, ta „službena“ signalizacija za bicikliste postaje neadekvatna kako za turizam , tako i za biciklizam. Ono što smo mi primijenili u Istri je da signalizacija površinski bude minimalna, jasno definirana, pravilno označena, standardizirana i to je pravi način. Najbitnija poruka je kako je cikloturizam turistički oblik, a ne prometni.

Drugi problem oko izrada biciklističkih staza je što se one definiraju po sadržaju, a ne po stazi. Stazu je relativno lako nacrtati na karti – kreće se malo po cesti, malo po šumi ili makadamu, no problem je u standardima, nepovezivanju svih dionika i što je izrada kvalitetne staze skupa. Postoje neka međurješenja, ako destinacija nema financijska sredstva, tada se smisli i istrasira staza, napravi GPS zapis, opis, te se digitalne karte stave na web, čak i ako na terenu sama staza nije označena.

Koje je onda rješenje ili možda još bolje, koji su sljedeći koraci ?

Dok ne bude još više ulaganja i poticaja za ulaganja u signalizaciju, infrastrukturu i dok se ne budu definirali općeniti standardi, situacija će biti takva kakva je.

Koji je Vaš savjet turističkim destinacijama koje žele razvijati cikloturizam, osim gore navedenih pretpostavki, što je sve potrebno i kako biti konkurentan?

Biciklizam bi trebao imati neke svoje osnovne komponente razvijene kako bi destinacija mogla biti konkurentna. Prva komponenta su signalizacija, staze, karte, brošure, kvalitetne web stranice kao i video i foto materijali, te naravno stručni kadar – to je neko osnovno polazište. Istočna Hrvatska je jako puno uložila u biciklističke prometnice koje idu uz rijeke ili po cestama, ali to nije uvjet za turizam. Puno je komponenti potrebno razviti kako bi kvalitetno i dugoročno razvijali cikloturizam. Druga komponentna je sinergija s turizmom ostalih pratećih uslužnih i turističkih komponenti. Ako ste turist koji dođe i želi uživati u pejzažu, prvo moramo imati infrastrukturu i stazu, ali on želi i dobro jesti, dobro se smjestiti, probati dobro vino, želi vidjeti kulturne ili druge znamenitosti – to je ustvari onaj uobičajeni turizam s dodanom infrastrukturom i posebnim naglaskom na bicikliste.

Svaka niša je drugačija, kompleksna i delikatna pa tako i niša cikloturizma. Bitno je da znate tko Vam je ciljna skupina te da zadovoljite njihove želje i potrebe. Dakle najvažnije je što bolje upoznati našu ciljnu skupinu i ponuditi im dovoljno privlačnu priču posebno za njih.

Koji je profil turista i koji su njihovi motivi dolaska u turističku destinaciju?

Motivi su različiti kao i ciljne skupine. Imamo dvije glavne podjele – na rekreativne i na profesionalne bicikliste. No fokusirajmo se na rekreativne bicikliste, koje opet dijelimo u više skupina jer su motivi različiti. Imamo obiteljske bicikliste koji dolaze tijekom biciklističke sezone te koriste cijelu biciklističku infrastrukturu i ponudu. Aktivne rekreativne bicikliste koji su u dobi od 40 do 50 godina života, u dobroj su fizičkoj formi, situirani, dobri potrošači i s jasnim željama i potrebama. Žele dobro vino, izvrsnu hranu i kvalitetnu ponudu – znaju što žele i spremni su to platiti. Imamo i stariju dob od 50 do 60 godina, koja dolazi u pred i posezoni, odlični su potrošači, voze laganiju vožnju i zanima ih cijela turistička ponuda destinacije. Inače, prosječna potrošnja turista u cikloturizmu je otprilike od 65 do 70 EURA pa na više po danu.

Jedan od glavnih problema našeg turizma je sezonalnost, a upravo razvojem cikloturizma možemo doskočiti u jednom dijelu i tom problemu.

 

Cikloturizam je zahvalan jer može popuniti skoro cijelu sezonu, a pogotovo pred i posezonu. Praktički, idealni vremenski uvjeti za cikloturizam su od veljače pa sve do studenog, dakle punih devet mjeseci

To je jedan od razloga zašto se cikloturizam nalazi kao strateška grana u Strategiji razvoja hrvatskog turizma do 2020. u kojoj je kao glavni cilj postavljeno pozicioniranje Hrvatske kao jedne od vodećih mediteranskih cikloturističkih destinacija.

Kakva je suradnja i potpora Hrvatske turističke zajednice, pogotovo zato što su cikloturizam uvrstili u ključni segment razvoja našeg turizma?

Kao što sam istaknuo, cikloturizam je odličan alat za produženje pred i posezone, sukladno tome odlično se uklopio u projekt HTZ-a “Hrvatska365”. Ove godine bilježimo porast interesa za edukaciju stručnog kadra kao i za razvoj cikloturizma općenito, što je odlična vijest. Vanjske institucije su shvatile kako pored ulaganja u infrastrukturu i promociju moraju imati kompetencije i educirane kadrove, te s obzirom kako HTZ i Ministarstvo turizma imaju fokus na aktivni turizam te cikloturizam, financiraju i određene programe i edukaciju upravo na tu temu. Ove godine smo imali pet edukacija u Splitu, Slavoniji i Kvarneru. Nadam se kako će se pozitivan trend nastaviti i dalje. Ono što nam najviše treba su stručni kadrovi i možda najvažnije u cijeloj priči, kontinuitet u investiranju i razvoju cikloturizma, jer bez kontinuiteta su to onda samo paušalni proizvodi.

Ove godine održala se biciklistička utrka Tour of Croatia koja je uz veliku pažnju europskih medija Hrvatsku stavila na globalnu kartu cikloturizma. Dakle, zaključak je kako sve preduvjete imamo – potencijal, iskustvo, ljude, kompetenciju, prirodu, pejzaž i klimu.

Temelje za dobru priču imamo, a to je najbitnije. Pitanje je samo, želimo li cikloturizam ili ne?

Članak je prenesen u cijelosti s portala HrTurizam.hr