Domaćin na hrvatski način: Obiteljski smještaj je turizam s licem - to je naša prednost koju moramo ponosno pokazivati i ne smijemo dopustiti da nas dehumaniziraju inflacijom bezličnosti
Ustreptala zajednica domaćina uskoro ulazi u još jednu izazovnu sezonu. Što je to što nas može izdvojiti u lavini turbulencija s kojima se susreće naš turizam? Naš vlastiti identitet!
Nedavne vijesti o bespravno izgrađenim kućama za odmor, opet su lansirali u našu medijsku orbitu činjenicu da je opće uvriježeno stajalište u našoj zemlji da se u turizmu utapa od prosperiteta. Bilo tko, skoro pa bilo gdje, može nešto pokrenuti u turizmu, pogotovo ako tome nadoda bazen. Vrlo smo uvjereni u lavine gostiju koji pristižu svake godine. Pohvalno je da smo kao destinacija dobili na samopouzdanju, iako se to doduše mahom temelji na individualnim pothvatima, a puno manje na promišljenim destinacijskim strategijama razvoja (razvoj nije isto što i izgradnja, op.a.).
U ovakvim okolnostima, koje nalikuju stihiji, riječi koja se prečesto počela vezati za smjer kojim ide cjelokupna grana našeg turizma, lako je zaboraviti čime se uopće ta grana bavi. Podsjetnika radi, bez ljudi nema turizma. Mogu nam pomoći brave sa šiframa, ali i dalje: bez ljudi nema turizma. U nekim mjestima je njegov razvoj doveo do toga da bez turizma nema ni ljudi, ali to je možda neka druga tema.
Poslovanje s ljudima na bilo koji način je oduvijek podrazumijevalo veći angažman. Ljudi su nepredvidljivi. Mogu vas razgaliti s dvije tri riječi, ali vam isto tako mogu pokvariti dan kratkom primjedbom, koja može i ne mora taj dan biti potaknuta onime na što se eventualno gost žali. Ipak, u ovom poslu treba na to biti spreman. Bez obzira na ove nepredvidivosti, velika većina slučajeva bude u redu - pozitivni prosjek.
U zadnje vrijeme smo, kao zajednica domaćina i privatnog smještaja, izbombardirani novostima i pažnjom, koja je sve rjeđe pozitivna. Privatni smještaj se našao na optuženičkoj klupi svega što u hrvatskom turizmu navodno ne ide na dobro.
Porezne promjene su kulminacija u raspravi gdje skoro pa svatko ima nešto za reći i zaključiti. Ovakav teret se na jednu skupinu osoba koje se legalno bave svojoj djelatnošću nije odavno sručila. Lavina reakcija podsjeća na globalne koje se sada događaju na trgovinskoj razini u svijetu
Ono što u svoj toj kakofoniji se skoro više pa ne čuje je činjenica da je ovo posao koji treba znati raditi i razvijati, bez obzira na to kako se nekontrolirano množe kuće za odmor na najljepšim krškim (i ostalim) pozicijama. Jednom izgrađeni objekt je tu da bi profunkcionirao, ma u kojoj ulozi tj. tek tada počinje pravi posao, a u tom zamahu kronično nedostaje ljudi.
Da bismo ga razlikovali od graditeljstva, prometa i marketinga, možda turizam o kojem ovdje govorimo treba preimenovati u domaćinstvo.
Domaćinstva nema bez domaćina. Lice iza svakih vrata koja predstavljaju smještaj je onaj izvorni oblik posla kojim se ovdje bavimo. Sva ta lica, umrežena i ujedinjena su jedno veliko lice cijele naše destinacije. Ljudska riječ, pozdrav i uopće činjenica da je netko tu i da bdije uz nečiji odmor je izvorna čar i polazišna točka ovog posla.
Nemojmo si dozvoliti da upadnemo u dehumanizirani bunar u koji nas se sve zajedno gura
Domaćini koji desetljećima ugošćuju ljude kojima kronično treba sunca i odmora nisu puki profit mejkeri, nego tradicionalni domaćini. Žive na mjestu gdje se drugi žele odmarati. Ono što je zadnjih godina kolektivno izgubilo na težini je ova riječ da domaćin "živi" na mjestu gdje prima goste. I pored inflacije kreveta, i pored iskopanih brda na kojima se "kaskadno" nižu upitni projekti, turizam tj. domaćinstvo se ne treba prepadati niti predavati.
Objekti i prostori nikada ne mogu naliti čašicu dobrodošlice, nasmijati se ili riješiti problem. To rade uporni i dobri domaćini, i to godinama. Koliko god bili rastegnuti, umorni i nekada simbolično preorani bagerima iz susjedstva, ovaj tekst je oda njihovoj upornosti i volji
Već dugo je prošlo od pojave prvih selfija. Od puke šale s ekrana došli smo do poplave raznih lica na nebrojenim lokacijama, a odnedavno su ta lica generirana i umjetnom inteligencijom. Nemojmo se svejedno zavaravati - sve ove pojave, nama domaćinima s pravim licem, idu na ruku. Što je više ekraniziranih lica upitnog identiteta, tim više mi dobivamo na autentičnosti i stvarnosti. A prirodno je u čovjeku da ipak teži opipljivome i životnom u sebi i oko sebe. To itekako osjećaju i naši gosti. Neka nas nitko u to ne razuvjeri. Greška je ponavljati rečenice u istom tekstu, ali moram to učiniti: bez ljudi nema turizma.
Jedna od vodećih svjetskih platformi za rezerviranje privatnog smještaja je upravo ovu činjenicu prepoznala u svom samom začetku. Određena tvrtka je težište svog poslovanja stavila upravo na profile "domaćina" kao ljudi, i to tako uspješno razvila da usprkos kasnijem sumanutom razvoju još uvijek gaji tu kvazi personalnost iako su je realno pregazile masovnost i skoro pa robotizacija procesa. Ali, ideja je bila dobra i jako dugo drži vodu. Imajmo to na umu radi samih sebe, stavimo se u prvi plan, i istaknimo svoj identitet.
Koliko god su i aplikacije i naše novo digitalno lice od nas učinile da imamo i tog drugoga efikasnoga "sebe", toliko su nam i dale širine razumijevanja, operativne točnosti i brze komunikacije. Digitalni "domaćin" je dopuna pravom domaćinu, i pravi je gušt savladavati različita rješenja koja nam čine život lakšim. No to ne znači da iza našeg uređenja, osmišljavanja dodatnih usluga, suradnje u susjedstvu ne stoje naša prava lica.
Jedno je pomoć, a jedno je krajnost u kojoj čovjek nestaje. Može se sutra pojaviti na tržištu model brave sa šifrom gdje će umjetno generirano lice recepcionera pozdraviti gosta s besprijekornim osmijehom i tenom, ali to neće dodati na humanosti, nego će nas još jednom podsjetiti, onako suptilno, da nas nema tko dočekati
Onaj osjećaj kad ulaziš kroz vrata sa šifrom, a svoja pitanja o smještaju šalješ na Whatsapp Business Account samo pojačava dojam da si sam/a. Sam si u navodno domaćinskom smještaju. Možda je ovdje doza patetike, ali ljudi iz ove priče nestaju, i to je nekima od nas žalosno. Ali zato oni koji ostaju, trebaju to ponosno pokazati.
Zato je savjet broj jedan i jedini savjet ovog teksta da stanete kao domaćin, kao obitelj, kao grupa ljudi, kao susjedi, i slikajte se pored svog smještaja. Stanite ponosno pred vrata i dajte razlikovni pečat svom smještaju koji je neosporan i neponovljiv. Stanite u svoj vrt, sjednite u hladovinu svog badema, i nazdravite svojim gostima putem fotografije. Podijelite je na svojim mrežama, stavite je na svoj profil. Obucite se najnormalnije moguće, ne pozirajte, budite prirodni. Toga toliko nedostaje, a još je tu među nama, i kronično se traži nešto što će nas opustiti. Neka to onda bude ova uvodna slika našeg domaćinstva.
Očuvajmo lice naše zajednice svojim vlastitim licem. Time možemo potući impersonalne investicije koje s vremenom više s nama neće niti konkurirati. Mogu imati sve, od klima na daljinsko upravljanje, do masažnih fotelja, ali neće nikada imati lice koje je signal onim gostima koji takav pristup traže, da su na pravoj adresi.
Primjer za vizuale:
Natalia Krešić je autorica bloga Odmor na zadatku koji se bavi temama turizma, marketinga i održivog razvoja. Savjetnica za brending i promociju manjih subjekata u turizmu, te voditeljica obiteljskog smještaja i na moru i na kontinentu.
Prijavi se
Prijavi se
Prijavi se
Medvjeđi luk – dar prirode za zdravlje i vitalnost u proljeće
Apartmanija.hr prijava
