Tanka je granica između čuvanja imovine i zadiranja u intimu gosta u obiteljskom smještaju. Naša politika privatnosti mora biti pažljivo osmišljena i jasno komunicirana s turistima kako bi nam poklonili svoje povjerenje uz brigu o njihovoj sigurnosti i interesima
“Veliki brat vas promatra” - legendaran je citat iz Orwellovog romana 1984. kojeg mnogi smatraju proročanskim. Teško se danas oteti dojmu da nas odista veliki brat promatra, dok nam na pametnim mobilnim uređajima iskaču personalizirane reklame, a naši su digitalni otisci posvuda.
Još od uvođenja GDPR-a, pojačan je oprez svih sudionika bilo kakvih transakcija na internetskim prostranstvima pri kojima ostavljamo svoje podatke, osnovne detalje o svojim adresama i bankovnim računima pored vlastitog imena.
Sigurnost kod online transakcija je važna svima. Kada pričamo o obiteljskom smještaju, ta zabrinutost obuhvaća i gosta i domaćina. Svi smo potencijalne žrtve internetskih prijevara. Ne poduzimamo li adekvatne mjere opreza, laka smo meta
Nadalje, u ovaj posao je uložena i naša imovina. Ne znamo koga primamo pod svoj krov, a polog za štetu ponekad ne može pokriti sva oštećenja. Kako zaštiti svoju imovinu, a ne ugroziti privatnost gosta?
Iako na ovim prostorima ta praksa nije česta, Amerikanci gotovo posvuda imaju velikog brata. Tamo je u smještaju za najam turistima uobičajena i kamera. Je li to zaista normalno i možemo li izbjeći paranoičan nadzor, koristeći dostupne alate koji neće ugroziti privatnost naših gostiju?
1. Bez kamera i snimača zvuka unutar smještaja! Jer to zbilja nije normalno, osim toga je i ilegalno. Kamere možemo postaviti izvan objekta, ali isključivo u skladu s GDPR-om i Zakonom o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (NN 40/2018). Propisa se moramo strogo pridržavati, kazne za nepoštivanje su više od 66 tisuća eura.
2. Obavezna prijava svakog gosta. Osim što je to naša zakonska obveza, prijava gosta nam jamči kakvu takvu sigurnost u slučaju kakve nezgode, bilo da se radi o ozlijedi gosta ili šteti u smještaju, kada moramo potražiti podršku od nadležnih ustanova i institucija.
3. Korištenje pametne brave je puno sigurnije nego davanje klasičnih ključeva na korištenje gostima, koji ih mogu izgubiti ili kopirati. Pametna brava se može otključati i kodom koji se generira samo za određenog gosta u vrijeme trajanje njegove rezervacije pa ne postoji način da gost uđe u smještaj kasnije.
4. Preporučuje se pohranjivanje routera u zaključani ormarić ili u prostor koji gostima nije dostupan. Naš Wi-Fi router je zapravo ulaz u sve naše digitalne odaje. Iako je malo vjerojatno da je naš gost maliciozni haker, sigurnije je da Wi-Fi uređaj nije dostupan svakome.
5. Ako ne boravimo u objektu s gostima, možemo ugraditi senzore koji mjere razinu buke u noćnim satima ili čak senzore koji očitavaju broj mobilnih uređaja u prostoru za slučaj da je gost odlučio pozvati goste koji nisu predviđeni rezervacijom. Detektor ugljičnog monoksida ili dima također može biti koristan, posebno da pokažemo gostima da nam je njihova sigurnost važna.
6. Čak i ako nismo postavili takve senzore, možemo obavijestiti goste da je objekt pod nadzorom.
7. Dobro mjesto za takvu obavijest su kućna pravila koja moramo imati u skladu s propisima. No, osim što ih imamo negdje, važno je goste s tim kućnim pravilima i upoznati. Kako možemo očekivati da ih se pridržavaju ako ih nikada nisu vidjeli?
8. Nikada ne smijemo dijeliti osobne podatke svojih gostiju koje prikupljamo u svrhu prijave u sustav eVisitor. U praksi ne bismo smjeli fotografirati osobne dokumente gostiju, već izravno unijeti u sustav za prijavu ili putem certificiranih aplikacija za prijavu gostiju. Te aplikacije imaju sustave osiguranja privatnosti i zaštite podataka.
9. Nikada ne smijemo koristiti divlje aplikacije, one koje nisu provjerene i ovjerene, za prijenos osobnih podataka, kako onih od gostiju, tako i vlastitih!