Domaćin na hrvatski način: Korona je donijela nove prilike u turizmu - pokušajmo razumjeti turizam poslije korone i pripremiti se na sve ono što "novo normalno" donosi obiteljskom smještaju
Možda to još ne osjećamo - pandemija koronavirusa je promjena koja je otvorila mnoštvo novih prilika. Korona nam je omogućila da promijenimo svoje stajalište spram mnogih pogleda na posao i život koji su se donedavno činili kao zacementirani. Vjerujem da ćemo se svi donekle pronaći u ovoj tvrdnji.
Nije lako održati optimizam spram izravnih loših vijesti - doslovno kad se bolest pretače u brojeve bliske nama, a pogotovo kad se govori o smrtnim slučajevima. Tu optimizma nema, to je jasno. Međutim, čime da se bavimo dok smo sa strane, držimo se mjera, prilagodili smo svoj život i posao, koliko toliko, ovom velikom pokretu koji nas je izmjestio iz naših predvidljivih i uspavanih gnijezda? Kako ispravno isplanirati svoje buduće poslovanje, kako se pripremiti za novi turizam koji će se iznova probuditi čim opasnost zaraze prođe? Jer zaraza će zbilja proći, ali ovo sve što smo mi prošli, strah, neizvjesnost i zabrinutost, neće tako lako.
Neke postavke ponašanja će ostaviti traga i to uopće ne mora biti loše. Evo jedan primjer s domaćeg terena: od doba mahnite izgradnje shopping centara se govori kako su vikendi postali shopping dani velikom broju građana, pa i cijelim obiteljima, što je dugoročno pogubno jer znači nekvalitetno utrošeno slobodno (i obiteljsko) vrijeme. Zimi posjetiti shopping centar oduvijek zvuči nekako zagušljivo, protivno onome što bi trebao činiti da se oporaviš od radnih dana, zatvorenih u nekom uredu. Evo nam prilike, došli su i prvi kišni dani pa imamo šanse i sami se pozabaviti švedskim modelom i mijenjati kupovinu odjeće za boravak na zraku, a ne čekati da se zrak prilagodi nama, pa ga udisati samo u optimalnom omjeru temperature, vlage i sunca.
Tako je i s našim budućim poslom. Pokušala sam izdvojiti neke glavne pozitivne značajke promjene za koju vjerujem da se događa nama, malim turističkim subjektima u jednoj mediteransko-kontinentalnoj zemlji:
1. Mnoga tržišta koja su putovala daleko, sad traže svoju novu omiljenu destinaciju, tu blizu kuće. Neizostavno smo im pred očima!
Imamo nevjerojatnu šansu razbiti stare stereotipe i tradiciju svojom ponudom, komunikacijom pa i šarmom (teško se mjeri, ali šarm itekako postoji!). Mnogi Nizozemci više neće tako lako za Aziju, kao što i mnogi oprezni Nijemci bi radije zaobišli nesigurnu Španjolsku koju je pandemija, nažalost, jako oslabila. Gdje bi mogli onda otputovati čim se ukaže smirivanje situacije?
Da, u tijeku je preslagivanje putnih navika. Ovo je prilika br. 1 po svakom mjerilu za nas sve skupa, i kao destinaciju, i kao one male kotače koji je drže na životu.
2. Mnoge zemlje prepoznaju odjednom svog vlastitog domaćeg putnika! Konačno imamo naglo srastanje ponude i potražnje. Koliko je svjetskih primjera, pogotovo u mnogim nerazvijenim državama, puno drukčijima od naše, gdje u pravilu turistička infrastruktura i dobrobit većinom dolazi i odlazi s velikim brendovima koji od lokalne zajednice eventualno dobiju samo jako jeftinog radnika. Privlačenje domaćeg gosta je skoro pa nepoželjno, a odbijeno je naravno cijenom, pa i ponudom koja nikad nije ni bila planirana da udovolji lokalnom čovjeku. Jedna od glavnih postavki održivog razvoja je razvoj na dobrobit lokalne zajednice, pa ovdje imamo šansu da održivom razvoju i kod nas udarimo dobre temelje.
U našem smještaju u Zagrebu nam oduvijek otprilike 50% gostiju dolazi iz drugih dijelova Hrvatske. Ti su me brojevi uvijek veselili jer je ta razmjena posjeta more-kontinent nešto najzdravije što nam može održavati turizam na životu. Kontraargument je naravno masa koja dolazi van naših granica i da se to ne može usporediti, ali naši ljudi su tu i uvijek blizu, mogu češće putovati, mogu i dobro potrošiti. Nadam se da će ta svijest da možeš provesti jako dobro sadržajno vrijeme i kod nas, zimi na moru (zašto ne, sjetimo se švedskog modela i što bi oni napravili od naše blage zime i aerosola s mora), a kroz sva doba i na kontinentu, dobiti na snazi i vidljivosti kroz ovo pandemijsko vrijeme.
3. Nadovezujući se odmah na prethodnu točku, česti domaći putnik je i taj koji će pomoći u jednoj velikoj ideji: da imamo turizam bez sezone. Točnije rečeno - da ono što se od turizma presloži, da bude ozbiljnija priča, u kojoj se može raditi cijele godine. Neminovno nam, pored virusa i nakon virusa, dolaze nesigurne klimatske godine. Tko može sa sigurnošću reći da ožujak neće postati novi svibanj, i da srpanj neće biti mjesec kad se velika putovanja izbjegavaju i radije se ide u planine? Nitko nam to ne može najaviti, ali ako otvorimo oči, treba priznati da ovo što poznajemo je odavno već zrelo da se zove "staro normalno". Prihvatimo tu neizvjesnost tako da se osiguramo da ono što posjetitelj može raditi i vidjeti u našoj destinaciji može raditi cijele godine i usprkos varirajućoj klimi. Tu na pozornicu stupa: ponuda.
4. Okret aktivnom i sadržajnom turizmu je odgovor na krizu. Boravak u prirodi na bilo koji neinvazivni način, druženja na otvorenome, radionice vještina, kušaonice lokalnih delicija, vina, virtualna nadopuna doživljaja... Ova lista bi mogla biti članak za sebe. Put prema ostvarenju ovakvih i sličnih programa je suradnja lokalnih TZ s iskrenom motivacijom (koja se srećom rađa u krizi!) i privatnog sektora. Ovi sadržaji, ako će biti kvalitetni, prkosit će masovnim brojevima.
Masovni turizam kao takav je jednom zauvijek dobio pečat rizika, nesigurnosti i mogućnosti zaraze (kad prođe korona, može lako doći nešto drugo, tako da će se oprez zadržati). Prema tome, ovo je opet savršen trenutak da se kotač turizma zavrti na odgovarajući, održivi način.
Pišući ove riječi, ne mogu a da se ne prisjetim jednog od svojih najmasovnijih iskustava posjeta Pompeja u grupi s kruzera. Osim što smo bili navigirani putem audio sustava, iako je vodič bio među nama, rizik da se izmiješamo s drugima je bio skoro pa stopostotan. Tura se odrađivala skoro pa trčeći, bez puno prilika za fotografiranje, tek s kojom jasnom riječi o davnom životu i značaju Pompeja, koje bismo razumjeli u teškom talijanskom naglasku i između gutljaja vode da preživimo turu na 35 stupnjeva, gdje smo za kraj završili u preskupoj suvenirnici. Ima od toga više od 10 godina, ali i danas razmišljam o Pompejima s nostalgijom "nedoživljenoga", kao nečemu što treba posjetiti još jednom, ali "kako treba." Nadajmo se da su slični scenariji iz naših turističkih centara i inače bili rjeđi i manje drastični.
Mislim da nas je korona naučila kočenju, sporosti, dala nam je vremena za razmišljanje, i bilo bi dobro da to sve skupimo i posvetimo obnavljanju posla. Možemo joj čak biti zahvalni što nas je prisilila da razmotrimo stare prakse, neke i napustimo.
Jako je bitno da se okrenemo inovacijama i da prepustimo mladima važnije funkcije u kreiranju novih ponuda. To kreće iz svake obitelji koja vodi neki smještaj, do obiteljskih restorana i OPG-ova. Mladi su naši sadašnji i budući gosti. Oni vide rješenja, i svojom dobi su manje uvjetovani naslijeđenim problemima od zrelijih generacija
Kao sudionici i svjedoci ove k(o)ronične promjene, trebamo prionuti i surađivati na rješenjima koja nam se ponude, uzeti u obzir nove informacije koje dolaze do nas, saslušati ih i dati šansu. Otvaraju se novi putevi mimo Airbnba i Bookinga, i to nas u suštini treba veseliti i dati nam polet.
Gosti će nam se sigurno vratiti, tu nema dvojbe. A na nama je, kao i na njima i na njihovim odabirima, da međusobno dignemo na noge taj nadopunjujući turizam kojemu idući put ovakva prijetnja neće ugasiti vitalne signale.
Natalia Krešić Lončar je autorica bloga Odmor na zadatku koji se bavi temama turizma, marketinga i održivog razvoja. Savjetnica za brending i promociju manjih subjekata u turizmu, te voditeljica obiteljskog smještaja i na moru i na kontinentu.
Prijavi se
Prijavi se
Prijavi se
Apartmanija.hr prijava
