Sustavno uništavanje: Prvo privatni smještaj, pa ribolovni turizam, što je sljedeće?

Hrvatski sportski i rekreacijski ribolovci s nevjericom i ljutnjom prate e-savjetovanje o novom Prijedlogu pravilnika o sportskom i rekreacijskom ribolovu na moru. Umjesto dugo očekivanog unaprjeđenja i olakšanja, gotovo svi ovaj dokument doživljavaju kao niz nelogičnosti i restrikcija koje bi užitak odlaska na more mogle pretvoriti u frustrirajuću birokratsku zavrzlamu.
 

Novi prijedlog ne ugrožava samo ribolovce rekreativce i sportaše, već i pružatelje turističkih usluga sportskog ribolova

Ne jedno malo mjesto duž naše obale živi od turista koji dolaze na naše more kako bi se okušali u ribolovu u rekreativne svrhe. Uživaju pri tome u gostoprimstvu naših domaćina, u tradicionalnoj "morskoj" kuhinji, kulturnim događajima 

Detaljna analiza prijedloga otkriva niz problematičnih članaka koji ne samo da otežavaju ribolov, već i upućuju na nedostatno razumijevanje same srži sportskog ribolova, tvrdi Boris Bulić s kojim smo se konzultirali oko sadržaja prijedloga Pravilnika. Boris Bulić je publicista i novinar sportskog ribolova, autor brojnih knjiga na temu sportskog ribolova, vlasnik ribolovnog portala Na udici, državni sudac u sportskom ribolovu i natjecatelj, čime je njegova stručnost u ovoj domeni neupitna. Naša platforma Cimerfraj.hr je izdvojla neke nelogičnosti i nedorečenosti koje će opasno ugroziti sportski ribolov i ribolovni turizam usvoji li se ovaj Prijedlog.

 

Velika Riba malu guta

Već na samom početku prijedloga, u članku 3., definicija "lova na veliku ribu" i "udičarskih alata za veliku ribu" otvara brojna pitanja. Arbitrarno određivanje nosivosti štapa i role na minimalno 13,446 kg (30 lb) ignorira modernu tehnologiju ribolovnog pribora. Visokokvalitetni štapovi male siluete mogu imati izuzetnu snagu, dok role s manjim kapacitetom mogu imati snažnu kočnicu. Ova fiksna brojka ne odražava stvarnost na terenu i potencijalno kriminalizira posjedovanje sasvim legitimne opreme.

Nadalje, nejasnoća oko definicije "velike ribe" je zabrinjavajuća. Ako se nekada odnosila na tunu, igluna i sabljana, prema ovoj definiciji obuhvaća širok spektar vrsta, uključujući gofa i luca. U Italiji, primjerice, koju uzimamo za usporedbu jer dijelimo Jadransko more, propisi za "pesca al tonno gigante" (ribolov tune velikih dimenzija) su izuzetno strogi i jasno definiraju ciljane vrste, alate i sezone lova, uz obveznu prijavu i često sustav lutrije za dozvole. Hrvatski prijedlog ostavlja previše prostora za interpretaciju i potencijalne kazne.

Ograničavanje tradicionalnih tehnika poput odmeta i kančenice isključivo za "veliku ribu" pokazuje nerazumijevanje njihove široke primjenjivosti u lovu različitih vrsta. U Italiji su ove tehnike standardne za mnoge vrste pridnene ribe i ne podliježu takvim paušalnim ograničenjima.

Privilegirani i neprivilegirani ribolovci

Odredba članka 4. koja bivšim nositeljima povlastica za mali obalni ribolov daje "u paketu" godišnje dozvole za rekreacijski ribolov, uključujući i ribolov uz umjetnu rasvjetu, stvara nejednakost među ribolovcima. Zašto bi određena skupina imala veća prava od ostalih? U Italiji su pravila za rekreacijski ribolov uglavnom jednaka za sve građane, bez ovakvih povlaštenih kategorija. Ribolov s umjetnom rasvjetom je, ili dozvoljen uz određene uvjete za sve, ili potpuno zabranjen, radi zaštite noćnih aktivnosti morskih organizama.
 

Ograničenja bez logike

Ograničavanje broja odmeta, kančenica i panula na dva komada, bez definiranja broja dozvoljenih udica po priboru, stvara apsurdne situacije, za što je kriv novi članak 6. Zašto ribolovcu ne bi bilo dozvoljeno koristiti standardni pribor za pridneni ribolov s tri udice, uobičajen i na hrvatskoj i na talijanskoj obali? Također, ograničavanje broja "mamaca" po povrazu za lov glavonožaca čini se proizvoljnim i ne uzima u obzir uobičajene tehnike. 

Zabranom na zabranu

Zabrana korištenja elektromehaničkog ili hidrauličnog pogona tijekom ribolova je možda i najspornija odredba novog Pravilnika u članku 7. Označavanje suvremenih pomagala poput pramčanih elektromotora, elektromultiplikatora i vinča za sidra kao zabranjenih potpuno ignorira trend energetske tranzicije i olakšavanja ribolova, posebice za starije ili slabije pokretne ribolovce. U Italiji je korištenje električnih vinča za sidra uobičajeno, a pramčani motori se koriste za precizno pozicioniranje plovila. Ograničavati takvu opremu u Hrvatskoj je korak unatrag.

Nepoznati termini

Propisivanje kružnih udica za lov velike ribe i zabrana nehrđajućeg materijala u članku 9. ima određenu logiku u smislu "ulovi i pusti" prakse, no iznimka za "J-klasične" udice pri korištenju varalica otkriva nepoznavanje terminologije. Termin "J-klasična udica" je nepoznat u ribolovnom svijetu. Ako je cilj bio potaknuti korištenje jednokukih udica bez kontrakuke (barbless hooks) za očuvanje ribljeg fonda, to je trebalo jasno definirati. U Italiji se za "catch and release" ribolov često preporučuju ili propisuju udice bez kontrakuke.

Zabrana korištenja borbenih stupova i držača štapa pričvršćenih za trup plovila u big game fishingu također je neshvatljiva. Ova je oprema standardna u lovu na velike tune i druge predatorske ribe, omogućujući ribolovcu da se učinkovito bori s teškim ulovom.
 

Sakaćenje ulova

Člankom 10. je propisano obvezno odsijecanje donjeg dijela repne peraje za označavanje zadržane ribe i zarezivanje glave glavonošcima, što je, ne samo ponižavajuće za sportske ribolovce, već ih u startu tretira kao potencijalne krivolovce. Umjesto ovakvih drastičnih mjera, država bi se trebala fokusirati na učinkovitije kontrole prodajnih mjesta i sankcioniranje ilegalne trgovine. U Italiji se kontrola ulova obično provodi putem dozvola, evidencija ulova i inspekcija, a ne sakaćenjem ribe. Želja ribolovca da svoj ulov donese kući u cijelosti je legitimna.

Elektronička evidencija kao noćna mora

Člancima 14. i 15. je propisana obvezna elektronička evidencija svakog ulovljenog primjerka, uključujući i one puštene, putem mobilne aplikacije. To je veliko administrativno opterećenje koje će mnoge ribolovce odvratiti od legalnog ribolova. Zamislite ribolovca koji u toplom dijelu godine ulovi stotine sitnih riba i mora svaku evidentirati na svom pametnom telefonu. Ova ideja je nepraktična i neprovediva, posebno u uvjetima na moru. U Italiji, evidencija ulova obično se vodi za određene vrste (poput tune ili sabljana) ili u sklopu natjecanja, a ne za svaku sitnu ribu.
 

Savez kao država u državi?

Raspodjela prihoda od dozvola i zadržavanje neutrošenih sredstava od strane Saveza otvara pitanja transparentnosti i odgovornosti. Bez detaljnijeg nadzora i jasnih kriterija za trošenje tih sredstava, postoji rizik od netransparentnog upravljanja novcem ribolovaca, za što je "odgovoran" članak 21.

Jadranski losos - novootkrivena vrsta Priloga 6.

Popis vrsta za koje se vodi evidencija ulova, uključuje lososa i kalifornijsku pastrvu, što jasno ukazuje na površnost i nedostatak konzultacija sa stručnjacima prilikom raspisivanja prijedloga spornog Pravilnika. Također, nelogičnosti u popisu kirnji dodatno naglašavaju nekompetentnost u izradi ovog dokumenta.

Vrijeme je za reakciju

Novi Prijedlog pravilnika o sportskom i rekreacijskom ribolovu na moru, u ovakvom obliku, predstavlja ozbiljan udarac na hrvatski sportski ribolov i ribolovni turizam. Prepun nelogičnosti, nejasnih definicija i administrativnih barijera, prijeti pretvoriti užitak u frustraciju. Usporedba s praksama u Italiji, gdje su propisi često jasniji, logičniji i usmjereni na održivo upravljanje resursima bez nepotrebnog opterećivanja ribolovaca, dodatno naglašava nedostatke domaćeg prijedloga.

Izuzetno važno da svi sportski i rekreacijski ribolovci iskoriste mogućnost e-savjetovanja i ostave svoje konstruktivne primjedbe. Samo zajedničkim naporom možemo se nadati da će ovaj prijedlog biti revidiran u korist održivog i ugodnog sportskog ribolova na hrvatskoj obali. Ne dopustimo da nam "libri i grami" i birokratske besmislice unište strast prema moru i ribolovu.

Ponavljamo, uključimo se u e-savjetovanje o novom Prijedlogu pravilnika o sportskom i rekreacijskom ribolovu na moru, otvoreno do 24. travnja. Dodatno, pokrenuta je i online peticija Odbacivanje prijedloga novog Pravilnika o sportskom i rekreacijskom ribolovu koja je u manje od 24 sata skupila više od 2700 potpisa. Pokrenimo se.

MORSKI REKREACIJSKI RIBOLOV se tretira kao socijalno i ekonomski značajna aktivnost u HR i EU, međutim realno stanje je da zasad kod takvog oblika ribolova nije detaljno ispitan njegov utjecaj na morski okoliš, a ekonomski aspekt je također upitan.