Nedo Pinezić: Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti i BORGijanje društvenog uređenja

Obnašanje dužnosti na najvišim razinama državne vlasti spada među najveća čovjekova iskušenja. Biti odgovoran za sebe je jedno, za svoju obitelj nešto drugo, ali preuzeti na sebe odgovornost za sudbinu naroda… Ne, nisam patetičan ni staromodan. Samo živim u realnom prostoru i vremenu i dijelim sudbinu ljudi oko sebe. Svakodnevno se susrećem s problemima koji su prouzročeni zanemarivanjem potreba običnog čovjeka. Kao da su svi oni koji pokušavaju izboriti egzistenciju neprijatelji nekih drugih koji su "zaduženi" pobrinuti se za to. Biti neovisan, slobodan, poduzetan, marljiv, i nisu baš poželjne vrline. Biti poslušan, ponizan, dužan, ovisan… to je već bolje.

Iz takve "skrbi" za malog čovjeka proizlaze sve "dobre namjere" dužnosnika koji u tijesnoj vezi s odabranim poduzetnicima kroje zakone, "Lexove" i izmjene i dopune zakona i pravilnika po pravilu da više nema pravila.
​Ako je "Lex Agrokor" trebao spasiti radna mjesta i za Hrvatsku strateški važne dijelove koncerna od propasti ili neprijateljskog preuzimanja, pitanje je je li "grupa Borg" imala baš te ciljeve u fokusu svog djelovanja ? "Lex LNG" bi pak trebao zaštiti Hrvatsku od energetske ovisnosti od jedne dobavne strane plina tako da stvori ovisnost i na drugoj dobavnoj strani. Po svaku cijenu. Ali za poznatog investitora i nepoznatog kupca. Krk? Omišalj? Turizam? Egzistencija lokalnog stanovništva? U "Lexovima" su takva pitanja suvišna. "Lexovima" se preskaču demokratske i tržišne zakonitosti. Ali namjera je uvijek dobra.

 

Najjednostavnija definicija pravne sigurnosti bila bi da je to pravo pojedinca da zna koji će se propisi na njega primjenjivati u određenom razdoblju uz zabranu retroaktivne primjene istih. Tržišna ekonomija je gospodarski sustav koji se temelji na slobodnom poduzetništvu i slobodnoj konkurenciji. Gospodarsko pravo poznaje i poduzetnička prava po kojima poduzetništvo ne smije biti destimulirano različitim državnim mjerama. Tržište mora biti slobodno, ne smije biti sputano državnim mjerama.

Nevjerojatan spoj naslijeđenih regulatornih okvira iz nedemokratskog i netržišnog sustava i preuzimanje germanskog modela koji identificira poduzetništvo s moći i vlasništvom stvorilo je hibrid netržišno-tržišne ekonomije koji je predmet izučavanja na najprestižnijim sveučilištima u svijetu.

Razlog zašto su u nekim drugim dijelovima svijeta gospodarstva uspješnija, fleksibilnija, prilagodljivija dinamičnim promjenama u eri digitalne industrijske revolucije leži u primjeni drukčijeg modela poduzetništva. Anglosaksonski svijet identificira poduzetništvo s novim, inovativnim, malim poduzećem. To su poduzetnici "ledolomci", koji utiru nove putove u stalnoj prilagodbi hirovitoj klimi novih tržišnih vjetrova.

 

Ovaj prijedlog Zakona, koji je u javnoj raspravi do 2. lipnja, tipičan je primjer ugrožavanja pravne sigurnosti i zatiranja slobodnog tržišta i slobodnog poduzetništva kakvog promovira Anglosaksonski model. Sam uvod u osnove za pokretanje izmjena i dopuna Zakona sazdan je na proizvoljnim procjenama autora bez poveznica s trendovima u turizmu i tržišnog položaja hrvatskog turizma, napose obiteljskih mikro poduzetnika u turizmu. Pri tome pozivanje na Strategiju razvoja hrvatskog turizma koja nije predvidjela suvremena tržišna kretanja, klimatske promjene, problematiku radne snage, demografsku katastrofu i niz novih uvjeta koji utječu na razvoj turizma u svijetu pa i u Hrvatskoj, dodatno stavlja pod znak pitanja kvalitetu predloženog Zakona.

 

Ocjena koja se iznosi o poslovanju objekata u domaćinstvu po standardima od prije više od 20 godina te da iste treba promijeniti s aspekta konkurentnosti i tržišne ujednačenosti je proizvoljna, paušalna, nepotkrijepljena nalazom stvarnog stanja. Također jedno Ministarstvo turizma ovime preuzima ulogu tržišnog arbitra za što nema ovlasti niti kompetencije. Ovakvo zadiranje u slobodno tržište usporedivo je sa sustavom dogovorne ekonomije iz netržišnih vremena.

 

U svim turistički razvijenim zemljama zakonski se utvrđuju samo minimalni tehnički uvjeti, a marketinškim se metodama konstantno istražuje tržište i oblikuje ponuda. Ovo je još jedan relikt netržišnog djelovanja i ni u kom slučaju nije prihvatljivo da se zakonski propisuju marketinške metode.

 

Iznošenje slobodne procjene neimenovane osobe da se prema postojećim zakonskim odredbama zlorabi mogućnost etažiranja velikih objekata koji se pretvaraju u više pansiona u domaćinstvu a predstavljaju kao hoteli – u najmanju je ruku neozbiljno. Za ovakvu tvrdnju, koja je osnova za ukidanje vrste usluga, potrebno je elaborirati i argumentirati volumen takve pojave, nalaze Turističke inspekcije, obrazložiti poduzete mjere i zapreke poduzimanju odgovarajućih sankcija.

Na isti se način mogu protumačiti predložena rješenja za postojeće pansione u domaćinstvu među kojima je prva opcija odustajanje od pružanja navedene usluge. Moguće posljedice ukidanja mogućnosti pružanja usluge pansiona i polupansiona u domaćinstvu, kroz korekciju članka 30. u točci 3., su daljnja iseljavanja ljudi iz ruralnih krajeva Hrvatske. Osobito iz Gorskog kotara, Like, Slavonije…

Brisanje članka 33., kojim se propisuje da se boravak više od 15 osoba koje nisu članovi uže obitelji sukladno posebnom propisu kojim se propisuje obveza plaćanja boravišne pristojbe, u stanovima, apartmanima i kućama za odmor, u turističkim mjestima od 15. lipnja do 15. rujna, smatra pružanjem ugostiteljskih usluga u domaćinstvu te navodi kako "navedena presumpcija nije dala očekivane rezultate, jer građani, vlasnici navedenih nekretnina, nisu prijavljivali više od 15 osoba, pa niti članova uže obitelji, koji su boravili kod njih, osim možda u nekoliko sporadičnih slučajeva, kako se ne bi na njih primijenila navedena odredba zakona, zbog mogućeg neprijavljivanja svih osoba koje su kod njih boravile bez naplate usluge, posljedica je i neplaćanje boravišne pristojbe za te osobe; ocjenjuje se da nadzor nad prijavom gostiju i naplatom boravišne pristojbe može osigurati na ostale zakonom propisane načine, a postavlja se i pitanje opravdanosti odredbe vezano uz zaštitu prava vlasništva“; - širom otvaraju vrata sivom turističkom tržištu i apartmanizaciji. Brisanjem ovog članka turistički promet u nekomercijalnim objektima više nije protuzakonit, a zakonodavac se sam ograđuje od bilo kakve moguće kontrole konstatacijom "postavlja se pitanje opravdanosti odredbe vezano uz zaštitu prava vlasništva".

 

Zahtjev za rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu nije potreban već eventualno zahtjev za utvrđivanje kategorije smještaja (zvjezdice). Tim više što "(5) Iznajmljivači iz stavka 1. ovog članka koji ne podnesu zahtjev za izdavanje rješenja iz stavka 1. ovog članka, nastavljaju pružati ugostiteljske usluge, ali gube pravo isticati oznaku za kategoriju (zvjezdice) na objektu u kojem pružaju ugostiteljske usluge i u promidžbenim materijalima".

 

"Da nije bilo nas, ne bi bilo ni njih", rekao mi je jedan mikro poduzetnik aludirajući na sve veći i osorniji birokratski aparat. "Mi smo bili na prvoj crti stvaranja demokratske Hrvatske, a oni u prvome redu za stjecanje povlastica". Vidi se to i na prosjeku plaća u javnom i realnom sektoru i ostalim uvjetima poput otpremnina, nagrada, dodataka, uvjetima rada i slično. Mi, mali, i dalje smo na prvoj crti plaćanja svih lokalnih, nacionalnih obaveza, fiskalnih i parafiskalnih davanja, borbe za zdravstvena i socijalna prava. Nas ima sve manje a troškova života sve više. Prihodi od turizma u kojima i mi sudjelujemo, bukvalno nam "drže glavu iznad vode". Bez tog prihoda brzo bismo potonuli pod teretom obaveza. Zato je naše pravo i obaveza da se borimo za stečena prava. I mi imamo što za reći. Pa recimo onda. Uključite se i vi u javnu raspravu o Zakonu koji može znatno utjecati na naš život.