Zašto veliki gradovi ograničavaju iznajmljivanje preko Airbnb platforme

Ako ste putnik među svjetskim (i europskim) destinacijama, sigurno već možete nabrojati one u kojima nećete noćiti u nekom od povoljnih apartmana iz kataloga Airbnb-ja. Jer tamošnjim domaćinima oglašavanje na Airbnb-ju nije dozvoljeno. Nije u pitanju samo Airbnb, lokalne vlasti mnogih turistima privlačnih gradova, odlučile su ograničiti kratkoročni najam stanova, a na udaru se prvi našao Airbnb, div tzv sharing ekonomije ili ekonomije dijeljenja, čuven po punjenju gradskih smještajnih kapaciteta.

Sve češće se pozivi na ograničavanje, pa čak i potpunu zabranu, korištenja usluga Airbnb-a čuju i kod nas. Nećemo ovdje nabrajati političke opcije koje u Airbnb-ju vide prijetnju civilnom društvu i prosperitetu građana, ali ćemo se osvrnuti na razloge za takvo stajalište. 
 

A te razloge bismo mogli podijeliti na one očite, i one druge, manje uočljive. Oni očiti su da je u centrima velikih gradova gotovo nemoguće pronaći stan za stanovanje - caruju apartmani za kratkoročan najam. Cijena najma podstanarskih stanova obaraju visinske rekorde i u susjednim četvrtima, a stanovništvo se sve više seli iz centara koje potom karakteriziraju dvije stvari - stravične prometne gužve i stravična pustoš izvan turističke sezone. 
 

Manje uočljivi razlozi za zabranu Airbnb-ja su pritisci hotelskih lobista i turističkih agenata kojima je Airbnb izravna konkurencija, tj. simbol izravne konkurencije, dok je prava konkurencija privatni ili obiteljski smještaj čije usluge su sada lako dostupne uz pomoć internetskih platformi poput Airbnb-ja. 

Povijest nas uči kako zabrane bilo kakve vrste nisu zaustavile promjene. A promjene su izvjesne i Airbnb sam po sebi nije nositelj tih promjena - pravi krivac je tehnologija u turizmu koja je pomogla putnicima diljem svijeta da s par klikova mišem dođu do rezervacije povoljnog smještaja. Zato brojka turističkih putovanja raste nezaustavljivo u velikom diljem svijeta. 

Airbnb, Booking.com i druge platforme za oglašavanje smještaja, putnicima omogućuju da naprave neke nevjerojatne stvari - od noćenja u Guinnessovom skladištu u Dublinu do spavanja u hobitskim kućicama u Lici - ubrzano uvode i opcije koje pomažu očuvanje i promociju lokalnih vrijednosti i tradicije. Primjer je Airbnb Experiences. Ipak, gradovi diljem svijeta donose propise čiji je cilj regulacija tržišta nekretnina za kratkoročni najam i održavanje iznajmljivanja obiteljskog smještaja na "zdravom" nivou. 

 

 

Jedan od posljednjih gradova koji je donio stroge propise vezane uz Airbnb je Los Angeles. Vijeće grada je u prosincu 2018. godine usvojilo zakon kojim se domaćini ograničavaju na 120 dana Airbnb iznajmljivanja i svake se godine moraju registrirati u gradu po cijeni od 89 dolara. 

 

Domaćini također mogu iznajmljivati ​​samo jedan prostor – svoje primarno mjesto boravka u kojem provode najmanje šest mjeseci godišnje. Jedinstvena ponuda Airbnb-ja također je pogođena ovim promjenama. Netradicionalni Airbnb prostori za najam kao što su prikolice i šatori više neće biti dopušteni. Ti se zakoni primjenjuju na čitavo područje grada Los Angelesa.

 

Građani Amsterdama mogu iznajmiti cijeli svoj dom ili stan na razdoblje od 30 dana, plus što Airbnb naplaćuje šest posto turističke pristojbe za sve rezervacije za grad, baš kao u hotelima. Preko Airbnb-ja možete ugostiti maksimalno četiri odrasle osobe odjednom. Kako bi se lakše pratilo, domaćini moraju registrirati i prijaviti putnike preko općinske uprave. 

Boravak u privatnoj sobi, gdje domaćin i dalje boravi kod kuće ili u stanu, dobro je rješenje za ovaj problem jer se takav aranžman ne ubraja u noćenje. 

 

New York ima neke od najstrožih Airbnb zakona na svijetu. U listopadu 2016. je guverner New Yorka, Andrew Cuomo, potpisao zakon o zabrani kratkoročnog iznajmljivanja na stranicama za oglašavanje smještaja. Preciznije, iznajmljivanje cijelog stana za boravak kraći od 30 dana je nezakonit - čak je i oglašavanje takvog najma nezakonito, s novčanom kaznom do 7.500 USD. 


 

Ovo se pravilo ne odnosi na obiteljske kuće koje su, doduše, malobrojne. Njihovi vlasnici još uvijek vode bitku. Za razliku od većine gradova, još uvijek ne postoji program licenciranja - New York radi na dobivanju podataka domaćina od Airbnb-a kako bi automatski znali tko ne igra po pravilima. Vrste boravka koje su prihvatljive u očima nadležnih institucija Velike Jabuke? Hotel ili privatna soba.

 

U travnju 2018. godine, lokalna vlada u španjolskoj Palma de Mallorci je zabranila gotovo sve vrste Airbnb iznajmljivanja na otoku. Niti jedna vrsta Airbnb najma u stambenim zgradama više nije legalna, osim u samostojećim kućama, dokle god nisu na zaštićenim područjima ili u blizini zračne luke. Oni kojima je ostala mogućnost iznajmljivanja moraju se registrirati u općinskoj upravi i oglašavati smještaj uz isticanje "licence" ili "registracijskog broja" u opisu smještaja. Ako putujete na Mallorcu, potražite taj broj koji počinje s "TI /". Ako oglas to nema, uzmite u obzir mogućnost da vaša rezervacija može biti otkazana otkriju li nadležni nezakoniti najam.

 

Grad svjetlosti je jedna od najpopularnijih destinacija Airbnba. Godine 2012. je nudio tek 4000 smještajnih jedinica u Parizu, danas ih ima oko 65.000. Međutim, Pariški domaćini trenutno mogu iznajmljivati stanove samo 120 dana u godini i moraju dobiti pismeno odobrenje od kućevlasnika ako iznajmljuju stanove u zgradama. Obavezna je i registracija u gradskom uredu.



Nezakoniti oglasi se kažnjavaju ogromnim kaznama - stvaran je slučaj pariškog domaćina koji je bio prisiljen platiti 53.800 dolara novčane kazne zbog ilegalnog iznajmljivanja smještaja na Airbnbu u posljednjih sedam godina. Ali nisu samo domaćini ti koji osjećaju pritisak kazni. Pariz je, u 2017. godini, samom Airbnbu izrekao kazne u iznosu od gotovo 700.000 dolara.

 

Airbnb-ov rodni grad ima neke prilično stroge zakone o privatnom najmu, budući da se domaćini moraju registrirati za potvrdu o registraciji tvrtke i kratkotrajnu potvrdu o najmu stambenog prostora od gradske vlade.



Cijeli apartman ili kuću možete iznajmiti do 90 noći godišnje ili neograničen broj dana ako iznajmljujete privatne sobe. Putujete u San Francisco i želite rezervirati Airbnb? Znajte da ćete morati platiti dodatnih 14 posto turističke takse koja je jednaka gradskoj hotelskoj pristojbi.

 

Barcelona ima moratorij na nove licence za iznajmljivanje privatnog smještaja od 2014. Međutim, u gradu je i dalje oglašeno oko 16.000 iznajmljivača. Stoga, poseban tim od 40 istražitelja pronalazi i naplaćuje kazne za ilegalno iznajmljivanje smještaja u najpopularnijem španjolskome gradu.  


 

Japan je u cijelosti zabranio Airbnb. Skoro 80 posto smještajne ponude na Airbnb-ju u Japanu je skinuto s liste u lipnju 2018. godine kada su zakoni o japanskom minpakuu, ili dijeljenju kuće, stupili na snagu. To je izazvalo ogromnu pomutnju među putnicima s postojećim rezervacijama.



Sada se domaćini moraju registrirati za dozvolu da dijele svoj dom, u skladu s hotelskim i ryokan zakonima koji promiču sigurnost kod požara i hitnih situacija. Domaćini ne smiju iznajmljivati svoje domove duže od 180 dana godišnje. 

 

Turizam je na Islandu u procvatu pa je logično da i Airbnb ponuda cvjeta. Međutim, ta je praksa u Reykjaviku regulirana od početka 2017. godine. Islanđani smiju iznajmiti svoje apartmane do 90 dana godišnje bez tzv. dozvole za gostoprimstvo. Također, smiju zaraditi najviše milijun islandskih kruna (oko 55.000 kuna) godišnje.

Potencijalni domaćini trebaju registrirati svoju djelatnost uz zadovoljavanje zdravstvenih i sigurnosnih propisa. 

 

Mnogo je razloga zbog kojih se Airbnb nije uspio probiti na tržište Las Vegasa. S jedne strane, hotelska kultura je jednostavno previše ukorijenjena u Vegasu da bi kuće za odmor predstavljale neku konkurenciju hotelima. No, grad je također postavio stroge propise kako bi zadržao Airbnb na margini.



Domaćini se moraju registrirati i plaćati naknade - oni s kućama s pet ili više spavaćih soba moraju platiti čak 1.000 dolara. Noćenje gostiju je ograničeno na 12 ili manje po domu ili stanu, a novi Airbnb smještaj se ne smije pojaviti unutar 200 metara od bilo kojeg postojećeg smještajnog objekta. Zgodno!

Za kraj jedna od nezaobilaznih europskih destinacija - putnike diljem svijeta je potresla vijest da se Berlin upisuje na listu gradova koji su zabranili Airbnb.



Međutim, od travnja 2018. je zabrana ukinuta i zamijenjena vrlo strogim ograničenjima. Vlasnici privatnog smještaja moraju ishoditi dozvole svoje četvrti za prihvat turista, čak i povremena. Domaćin mora živjeti na tom prostoru da bi mogao iznajmljivati neograničeno, a svoju drugu nekretninu smije iznajmljivati samo 90 dana godišnje. Postoji još niz ograničenja, a kazne su drakonske - do 500.000 eura za ilegalno iznajmljivanje privatnog smještaja. Da, dobro ste pročitali...

 

---

 

Ekonomija dijeljenja je procvjetala u doba ekonomske krize kao odgovor na niska primanja i niske stope zaposlenosti koje su obilježile takva krizna razdoblja u proteklih 15-ak godina. U osnovi je to razmjena usluga za nikakvu ili stanovitu naknadu. Međutim, Airbnb, kao i Uber, koji su pokrenuti kao tehnološki alati za poticanje takve vrste ekonomije, pretvorili su se, u roku od svega nekoliko godina, u korporacije čije usluge više ne obilježava dijeljenje, već ogroman profit i još nerazvijena zakonska regulacija uz veliki komad sivog tržišta. No, to je problem država u kojima posluju. 

Iznajmljivanje privatnog smještaja u Hrvatskoj je zapravo vrlo dobro pravno regulirano u odnosu na većinu zemalja u kojim se nalaze gore navedeni gradovi koji još muku muče s propisima i dozvolama za legalno pružanje usluge smještaja u domaćinstvima. To je jedan od osnovnih razloga zašto je Airbnb nepoželjan u tim gradovima. Drugi razlog su tromi nadzorni sustavi, koji nisu prilagođeni suvremenim digitalnim ekonomskim alatima. I za Hrvatsku imamo podatak da tek 12-ak posto iznajmljivača, registriranih na Airbnb platformi, plaća PDV na proviziju za punjenje smještaja. Potrebne su nam češće i učinkovitije inspekcije. Sustav provedbe zakona i propisa koji funkcionira, potiče malo poduzetništvo i štiti legalne domaćine. Slobodno tržište koje regulira samo sebe, a ne restrikcije.