U najnovijem istraživanju Transparency Internationala, na nezavidnom smo 57. mjestu po percepciji korupcije. Kako to utječe na turizam u Hrvatskoj i postoje li šanse za promjene?
Najbolje rangirane zemlje na ljestvici su Danska, Finska i Novi Zeland, s indeksom od 90 ili više, koji ukazuje na visoku razinu transparentnosti i povjerenja u javne institucije. Najniže ocijenjene zemlje su Somalija, Sirija i Južni Sudan, s indeksom ispod 15, što odražava raširenu korupciju i slabost državnih institucija.
U usporedbi s drugim zemljama EU, Hrvatska zaostaje za većinom članica. Primjerice, Slovenija ima indeks 56 i nalazi se na 41. mjestu, dok Njemačka i Nizozemska dijele 9. mjesto s indeksom 80. Ova razlika ne samo da pokazuje gdje Hrvatska stoji u globalnom kontekstu, već i koliko prostora za napredak postoji u borbi protiv korupcije
Korupcija ne predstavlja samo financijski teret, nego i ozbiljno narušava povjerenje građana u institucije. Kada se suočavamo s administrativnim preprekama koje se rješavaju "preko veze" ili kada transparentnost natječaja biva dovedena u pitanje, javlja se osjećaj nemoći. Taj osjećaj nepovjerenja prelijeva se i na druge aspekte života, uključujući poslovanje i investicije.
U Hrvatskoj, gdje je turizam jedna od najvažnijih gospodarskih grana, korupcija može imati dalekosežne posljedice. Primjerice, netransparentne dodjele koncesija za plaže ili ugostiteljske objekte ne samo da obeshrabruju poštene poduzetnike, već i negativno utječu na kvalitetu turističke ponude
Turizam u Hrvatskoj se ne temelji samo na prirodnim ljepotama i kulturnoj baštini, već i na percepciji zemlje kao sigurne i poštene destinacije. Kada gosti, bilo domaći ili strani, primijete nepravilnosti poput prekomjernih cijena bez jasnog objašnjenja, lošu infrastrukturu unatoč ulaganjima i "prijateljskim" dogovora koji zaobilaze standardne procedure, to stvara negativnu sliku koja se brzo širi.
Lokalne zajednice su često prve koje osjete posljedice korupcije. Umjesto da se prihodi od turizma reinvestiraju u lokalnu infrastrukturu, obrazovanje i zdravstvene usluge, sredstva mogu završiti u rukama onih koji iskorištavaju sustav. To produbljuje socijalne nejednakosti i potiče iseljavanje, posebice mladih koji ne vide prilike u vlastitoj zemlji.
Sociolozi upozoravaju da dugotrajna izloženost korupciji stvara začarani krug apatije. Građani, uvjereni da se "ništa ne može promijeniti", povlače se iz društvenog i političkog života, što dodatno jača pozicije onih koji profitiraju od netransparentnih praksi.
Međutim, u posljednje vrijeme svjedočimo i porastu građanskog aktivizma. Od bojkota trgovina do inicijativa usmjerenih na praćenje transparentnosti uz platforme za praćenje javnih natječaja i trošenja proračunskih sredstava - volja za promjenom postoji. U kontekstu turizma, sve više lokalnih zajednica se organizira kako bi zaštitilo javne resurse i osiguralo da razvoj ide u korist svih, a ne samo povlaštenih pojedinaca.
Borba protiv korupcije zahtijeva sustavan pristup koji uključuje jačanje neovisnih institucija, transparentnije procese i, što je najvažnije, aktivno sudjelovanje građana. Turistički sektor, kao jedan od ključnih pokazatelja gospodarskog zdravlja zemlje, može biti dobar poligon za promjene.
Kada turisti biraju destinaciju, ne biraju samo sunce i more, već i društvenu atmosferu zemlje koju posjećuju. Hrvatska, sa svojim potencijalom, ima priliku pokazati da može biti ne samo prirodna, već i društveno odgovorna destinacija, gdje su poštenje i transparentnost temelj za održivi razvoj
Korupcija nije samo problem brojki i statistika – ona izravno utječe na kvalitetu života, poslovanja i razvoja zajednice. Borba protiv nje nije samo zadatak institucija, već i svakog građanina koji vjeruje da Hrvatska može biti mjesto gdje se uspjeh temelji na znanju, radu i poštenju, a ne na "rođačkim vezama" i nezasluženim privilegijama.