Kamo za vikend, pitamo se često, a toliko je čudesnih mjesta oko nas. Uzmemo li šestar, zabodemo ga na karti tamo gdje smo pa označimo perimetar uz pola sata ili sat vožnje dostupan, sigurno ćemo pronaći mnoštvo kulturnih i prirodnih znamenitosti vrijednih posjeta. Evo nekoliko ideja...
Nekako s proljeća, uvijek nam se luta i ta čežnja je neodoljiva pa tražimo slatka bliska odredišta za jednodnevna vikend putovanja koja će biti vrijedna naše škrinjice uspomena.
Srećom, živimo u predivnoj zemlji u kojoj je divljina prirode još neobuzdana pa, kad s proljećem sve probuja, možemo birati među brojnim izletištima i atrakcijama u svim regijama. Ovdje smo odabrali po jedno takvo u svakoj regiji, mjesto manje popularno, ali bismo ga i sami rado posjetili pa svojim gostima preporučili.
Hrast raste 100 godina, 100 godina živi, 100 godina umire, kaže narodna poslovica, međutim, mnogi primjerci tog drveća u Spačvanskoj šumi su stari i preko 800 godina, a stručnjaci tvrde da ovo drvo koje naraste i do 50 metara, može živjeti dvije tisuće godina.
Nekada je Spačva bila prašuma, danas je ipak kultiviranija, najviše zbog činjenice da je u Županji bila jaka drvna industrija. Ali još uvijek je ovo mjesto gdje možemo sresti zeku, srnu, jelena, divlju svinju i brojne druge vrste
Obilazak šume je najbolje započeti u Lovačkom domu Kunjevci gdje se može dogovoriti i stručno vodstvo, vožnja Dunavom, fotosafari ili zaigrati nogomet i streličarstvo. Šumarski muzej u Bošnjacima je 20 kilometara daleko, a 15-ak kilometara od Spačvanske šume je Vrbanja, mjesto gdje se može i udobno prenoćiti u slučaju da poželite izlet u višednevan pretvoriti. Povoljan smještaj u blizinama nude i Županja, Vinkovci, Ilok, Vukovar. Jer jedan dan je malo za sve čarobno ovoga kraja iskusiti.
Nema ceste, do vinske ceste, čak i ako nismo ljubitelji vina, ova nas vozi kroz očuvane prirodne krajolike s gostoljubivim domaćinima koji nude autentičnost okusa. Bilogorska vinska cesta obilazi 19 sela podno Bilogore u kojima još živi tradicija vinogradarstva, uzgaja se stoka, proizvodi mlijeko, sir i vrhnje, njeguje umijeće priprave tradicionalnih jela s organski uzgojenim namirnicama.
Možda se neće svatko složiti da je Bilogora okolica Zagreba, ali dijeli ih tek jednosatna vožnja. Vinska cesta započinje u Velikom Trojstvu, 10-ak kilometara sjeveroistočno od Bjelovara. Guste šume, pitome njive i pašnjaci, rječice i potoci, ribnjaci i lovišta, brojna izletišta, sve to nudi Bilogorska vinska cesta koja vijuga pitoresknim obroncima gore koja se proteže na području dugačkom čak 80 kilometara.
Najviši vrh Bilogore, Rajčevica, ima samo 309 nadmorskih metara pa je i planinarenje ovdje nezahtjevno i jednostavno za ljude svih fizičkih spremnosti i uzrasta.
Dunave u Konavlima su odredište koje želimo posjetiti u našoj najjužnijoj regiji prepunoj kulturnih i prirodnih atrakcija. Ovdje se nalazi Sokol grad ili Sokol kula, utvrda bosanskih velikaša koja se spominje još u dokumentima iz 14. stoljeća. Kula je obnavljana i održavana, može se posjetiti pa s njenih zidina uživati u pogledu na ravni Konavala.
Kad smo već tu, kušat ćemo gostoprimstvo i domaća jela, konavoskih OPG-ova i skoknuti do Sniježnice, najjužnijeg grebena Dinarskog gorja. 1234 metra broji njen najviši vrh Sveti Ilija, a do njega vodi nekoliko planinarskih staza srednjih težina. Vrh nudi predivne vidike na sve strane svijeta.
Izvor rijeke Rude je zaštićen kao značajan krajobraz i nebrušeni dijamant cetinskog kraja. Ruda je dugačka oko 10 kilometara i jedna je od glavnih pritoka Cetine, a i sama ima dvije - rječice Grab i Ovrlju.
Izvor Rude se nalazi na 350 metara nadmorske visine kod istoimenog mjesta, na području Kamešnice. Poseban je zbog bujne vegetacije zbog čega ga vole mnoge ptice. Nisu mu nesklone ni riblje vrste pa je Ruda poznata po ugroženim ribljim vrstama koje obitavaju u njenom slikovitom kanjonu. Ribolov je, naravno, zabranjen, ali šetnja uz njen tok je nezaboravna, savršenstvo kristalnih voda sa slapištem pored starog mlina, podsjeća na ljepotu rijeke Krčića.
Proljeće je savršeno za istraživanje i upijanje ljepota cetinskog kraja, vrijeme cvjetanja raslinja i bujanja riječnih voda.
Priča se da su davne 1689. godine 48 članova, očito brojne, obitelji Popović, naselili plodno mjesto nadomak Knina čija polja vlaži Kosovčica rijeka, u blizini pitkog izvora. Istočni je to rub Dalmatinskog kosova polja, u Općini Biskupija. Sve donedavno o ovome selu se nigdje nije moglo pronaći ni slova!
Tridesetak kuća zbijenih i zaspalih ispod spletova gustog bršljana, otkriveno je tek nedavno i učas postalo prava senzacija. Popovićima ni traga. Ostale su za njima nijeme kuće. Ne i prazne jer one su poput bljeska prošlog vremena, sve u njima netaknuto kao da domaćine čeka. U Popovićima je očuvan svaki detalj svakodnevnog života, namještaj, odjeća, osobni predmeti stanovnika. Sve je još ovdje i čeka. Podrumi i konobe još su pune alata i bačvi, kao da su Popovići samo zaspali i očas će se začuti topot koraka i užurbana priprema za odlazak u polja.
Priča se da su Popovići bili škrti i negostoljubivi prema susjedima, da su živjeli kao zatvorena rodbinska zajednica. Zato o njima nema spomena, a misterij nestanka seljana senzacija. Ostavština Popovića je nacionalno blago i spomenik ruralnog života. Posjetiti Popoviće je tim zanimljivije što se u blizini nalaze i druge atraktivne lokacije, poput slapa Krčića, jezera Bračići, ostataka crkve Lopuška glavica... Jedan dan je malo i zato pomalo.
Prijavi se
Prijavi se
Prijavi se
Apartmanija.hr prijava
