Što točno znači ribolovni turizam? Koji su propisi kojima je regulirana turistička ribolovna aktivnost? Kako privatni iznajmljivači iz mogu uklopiti ribolovni turizam u svoju ponudu i promociju?
“Kad naš brod plovi, plovi i rubu lovi, na jarbolima stojimo mi…”, vesela je pjesma Novih Fosila iz dalekih 70-ih godina prošlog stoljeća. Da se uz ribolov može vezati neopisiv osjećaj sreće, kao što to i ova pjesma reče, znaju svi rekreativni ribolovci i turisti iz čitavog svijeta koji podržavaju ribolovni turizam.
Značaj ribolovnog turizma u domaćoj turističkoj ponudi i ekonomiji još uvijek nije veliki, ali ima potencijal, posebno zbog poticanja i razvoja tzv. plave ekonomije. Pojam je to koji opisuje različite gospodarske aktivnosti iskorištavanja mora uz očuvanje biološke raznolikosti.
Ribolovni turizam, kao selektivni oblik turizma, razvio se iz rekreacijskog ribolova. Prema podacima Food and Agricultural Organisation of United Nations (FAO) iz 2018., rekreacijskim ribolovom se bavi 6,7% ljudstva na planeti.
Ribolov postaje rekreacijski onda kada lov ribe nije dio posla ili izvor prihoda, već služi za osobne potrebe ili se provodi isključivo iz zabave
Isti izvor nas obavještava da 9 milijuna Europljana (1,6%) obožava morski rekreacijski ribolov na što potroši oko 6 milijardi eura godišnje pri čemu provedu 77 milijuna dana u godini loveći ribu na različitim mjestima i na različite načine. Mnogi od njih, zapravo, nisu isključivo zainteresirani za ulov ribe, već uživaju u vizualnim i rekreacijskim iskustvima koje takva vrsta aktivnosti pruža.
Mutne granice između ribolovnog turizma i ribolova pomogao nam je razlučiti Mosor Prvan, ekolog i biolog, izaslanik WWF-a pri Općoj komisiji za ribarstvo na Sredozemlju.
CF: Je li ribolovni turizam kada turist, uz važeću dozvolu, lovi ribu ili se ribolovnim turizmom može smatrati i samo izlet s ribarom, sudjelovanje možda u nekim poslovima na brodu i slične aktivnosti, bez posjedovanja dozvole i lova na ribe u sklopu takvog izleta?
Prvan: Rekreativni lov ribe od strane bilo koga, domaćeg ili turista nije ribolovni turizam. Ribolovni turizam je izlazak na more s profesionalnim ribarom koji ima ovlaštenje za djelatnost ribolovnog turizma. Turist zapravo ne sudjeluje u ribolovu, on je gost na brodu. Sluša, promatra, uči, fotografira, a na kraju sve to često završi i kupanjem. :)
CF: Kako kroz aktivnosti WWF-a potičete ribare na proširenje djelatnosti u smjeru turizma?
Prvan: Misija WWF-a je naći balans u suživotu čovjeka i prirode. Tako da kad govorimo o zaštiti prirodnih resursa i ekosustava, mi pokušavamo naći ekvilibrijum između korištenja i očuvanja, odnosno gledamo kako da očuvamo prirodu, ali isto tako i doprinesemo opstanku lokalne zajednice koji od tih resursa žive.
U ribarstvu naše "pitanje od milijun dolara" glasi kako smanjiti ribolovni napor, a ne smanjiti prihode ribara. Kako da oni manje love, a više zarade. Tu se ribolovni turizam pojavljuje kao win-win situacija. Umjesto da ribar baci 3 kilometra mreža, on za turiste radi demonstraciju ribolova s par stotina metara mreže, educira ih o tom zanatu, lokalnoj kulturi i baštini i na kraju im zapravo pruža jedno sjajno i zabavno iskustvo za koje je dobro plaćen s njihove strane. Kad radi ribolovni turizam, ribar ne ovisi o ulovu za zaradu, zarada je već s njim na brodu u obliku turista. Ili kako kaže jedan naš ribar, ja više ne lovim ribu nego turiste. :)
S naše strane, mi ribarima pomažemo ostvariti tehničke uvjete za provedbu ribolovnog turizma (od prilagodbe brodice do ishođenja dozvola), ali najbitnije je da im nastojimo, kroz suradnju s putničkim agencijama, osigurati goste. U skorijoj budućnosti ćemo pokrenuti nacionalnu platformu za ribolovni turizam čija će glavna uloga biti proširiti te naše aktivnosti na nacionalnom nivou. Da se razumijemo, ovo je za ribare u potpunosti besplatno, to financiramo iz vlastitih sredstava.
CF: Imate li informaciju koliko je kod nas popularna ta djelatnost, odnosno koliko je ribara koji pružaju turističke usluge?
Prvan: Koliko znamo nije još uzela maha, ali svake godine raste broj ribara koji se uključuju. Mi smo do sada podržali svega 5 ribara. U startu je njihova reakcija bila "nema šanse da idem u to, pa koja budala bi došla meni na brod gledat kako se mučim i još i to platila".:) Ispostavilo se da je to vrhunski turistički proizvod. :)
WWF je objavio principe održivog ribolovnog turizma:
1. Smanjenje izlova - najvažniji princip zato što je već gotovo 60% ribara na svijetu iscrpilo svoje riblje resurse.
2. Promocija kulturnog i društvenog nasljeđa - edukacija o važnosti očuvanja bioraznolikosti.
3. Bolja zarada - prema izvještaju WWF-a iz srpnja 2021., gotovo polovica ribara na području EU zaradi manje od prosječne nacionalne plaće. Diverzifikacija djelatnosti u svrhu neovisnosti o jednoj uskoj vrsti djelatnosti donijela bi im šanse za bolji ekonomski status.
Ako domaćin nije vlasnik plovila i nema ovlaštenje za provođenje djelatnosti ribolovnog turizma, ne znači da svojim gostima ne može ponuditi ovu atraktivnu aktivnost.
Horizontalno povezivanje u destinaciji je ključ razvoja održivog turizma, a povezivanje s lokalnim ribarima koji nude ovakav turistički proizvod je od koristi i ribaru i iznajmljivaču.
Već samom promocijom ribolovnog turizma i informiranjem gosta o takvoj prilici u destinaciji, činimo mnogo
Korak dalje je umrežavanje s ribarima i vrsta posredništva u kojem bi mogli svojim gostima osigurati neke pogodnosti za rezerviranje ribolovnih tura, čime dobijemo zadovoljnog gosta koji će teško zaboraviti odmor pod našim krovom.
Osim izravne koristi svim akterima u takvom dogovoru, tu je i ona kratkoročno neopipljiva opća dobit. Naime, Istraživački centar EU je još 2018. objavio analize prema kojima se više od 90% ribljeg fonda prekomjerno iskorištava. Čak 34% riblje populacije na Mediteranu je nestalo, a s njima i 41% morskih sisavaca.
Promocijom održivog ribolovnog turizma možemo pomoći da budućim generacijama ostavimo Mediteran kakav je nekad bio. Ali i naše rijeke i jezera…
Ribolovni turisti, dakle, ne trebaju dozvolu za ribolov. Njihova je aktivnost, barem što se ribarenja tiče isključivo, promatračka. To je, ponajprije, zbog njihove sigurnosti. Oni koji žele loviti ribu, moraju ishoditi dozvolu. Mnogo je i takvih turista koji mogu birati između aktivnog ribolova s profesionalnim ribarima i tzv. "big game" ribolova gdje se love trofejni primjerci tune.
Ne treba posebno isticati da je razvedenost naše obale i relativna očuvanost čistoće Jadrana mamac za riboljupce iz Europe i svijeta. Preko 1000 otoka, raznolikost morske flore i faune, bogatstva su i vrijednosti na kojima možemo graditi turističke priče, samo dok ne zađemo u kaos masovnog turizma i dok je prioritet čuvanje tih vrijednosti i bogatstva. Održivi ribolovni turizam je upravo takav turistički proizvod.
Ni nama, malim iznajmljivačima, dozvola za promociju ribolovnog turizma ne treba. Promovirajući ribolovni turizam i spajajući svoje goste s lokalnim ribarima, promoviramo čuvanje naše prirodne i kulturne baštine i pomažemo malim ribarima opstanak u ovim izazovnim vremenima. I sve to uz zadovoljstvo našeg gosta!
U nastavku pogledajte kratku video priču o ribolovnom turizmu na Lastovu:
WWF Sredozemlje: Ribolovni turizam u Hrvatskoj - Helena i Ivica s Lastova