Pelješki mostodont - je li most kraći put i za upitne investicije?

Sjedili smo prošlog ljeta, 2021. u kolovozu, u Dračama na Pelješcu, nekoliko nas prijatelja. Našli smo se tu jer je svatko došao iz svog smjera na malo druženja. Nakon cijelog dana hodanja po vinarijama, i užitaka nepca i očiju, dočekali smo smiraj dana s divnim pogledom na veličanstvenu konstrukciju koja nam se umetnula u razglednicu. Most - u daljini, u bojama večernjeg zraka, se ljeskao u ljubičastim, sivim i plavim tonovima.

Nekako, kad ga gledaš, ne možeš, a da o njemu ne progovoriš. Taj dan smo upijali pelješku atmosferu, tu neku sporost koja se uvukla primamljivo u sve i svakoga, neki jednostavni osjećaj odmaranja. Ovdje ima ljudi, ima događanja, ali vrijeme protječe nekako otočki, mirno. "Samo da bude razuma, pa da ovo ovako ostane i nakon mosta...", reče u nekom trenutku prijatelj, inače s Korčule.
 

Vesele se svi mostu - značaj je ogroman. Međutim, usprkos pozitivnom uzbuđenju, ima puno onih koji su i zabrinuti što će mostom sve stići. Kao da se osjetljiva, krhka pelješka narav otvara svijetu, i sa svim ushićenjima, izlaže se i rizicima

Idilični kadrovi Pelješca (Foto: Natalia Krešić Lončar)

Vrući mjesec srpanj

Srpanj je ovog ljeta posebno užaren. Nakratko smo nagazili koronu petom i pokušali smo je ušutkati, da se na miru oporavimo od onoga što nam je priuštila zadnja dva ljeta. Drugi problemi nas čekaju najesen pa je sada jednostavno nehumano da se unaprijed brinemo za ono čemu kraja nema: energetskoj krizi, ratu, cijenama... Niz ne prestaje.

U srpnju su nam se također podudarila dva zanimljiva datuma: otvorenje pelješkog mosta s otvorenjem novog hotela u Postirama na Braču. Naizgled, red veličina ove usporedbe ne odgovara. Međutim, upravo sam ta dva događaja htjela dovesti u vezu jer samo otvorenje mosta može i na Pelješcu rasplamsati požar kakav je ostavio Postiru vječno oštećenom.

Naime, za one koji su uspjeli zaobići ovu vijest, novootvoreni Hotel View je doslovno pregazio mjesto Postiru i zauvijek od nje napravio nakaradu. Izdignuo se poput zida od pet katova, s 220 soba, zauzevši obalni pojas sa sjeverozapada. Pompozno otvoren, kao domet trenutne vlasti i investitora, kao navodna meka novih zaposlenja, te razvoja mjesta, u kojem se "više neće samo slušati cvrkut ptica i gledati u tovare", kako je istaknuo načelnik za Dalmatinski portal u tekstu Novi hotel na Braču mnoge je šokirao, načelnik Postira uvjeren da je to najbolja stvar za mjesto, nego će se posluživati i ugostiti klijente u smještaju s visoke 4 zvjezdice.

Mastodont za bogata tržišta?

Poslovanje hotela, prema riječima investitora, bazira strategiju na privlačenju klijenata iz Skandinavije, SAD-a te Velike Britanije. Usput rečeno, tko je uopće napravio ovaj plan te koliko je utrošio na njega vremena? Spomenuta tržišta zvuče bogato - mislim da je to bila glavna nit vodilja. Realno, Skandinavci su potpuni promašaj za ovakvu vrstu objekta, a i ovi potonji već dugo teže boutique smještaju, lokalnog duha i na mirnim autentičnim mjestima.
 

Sukus priče za koju sam mislila da se ne može više dogoditi u ovakvim razmjerima: jedno mjesto manje, jedna razglednica manje, jedan vječni podsjetnik i spomenik kratkovidnoj vlasti i upornom negiranju krize resursa koju upravo živimo

Zbilja sam mislila sam da smo zreliji, da ipak ima neka granica, iako se te granice pomiču svuda i stalno ... valjda je u ljudskoj prirodi da ne želi vjerovati.

Ako hoćeš pobjeći od svijeta, izgubi se na Pelješcu

Upravo s investicijama u vezi, došla sam do opisa projekta turističkog naselja od 550 kreveta koji bi trebao se realizirati na lokalitetu mjesta Duba Stonska, možda i jednog od najizoliranijih mjesta na Pelješcu.

"Na lokaciji u Dubi Stonskoj predviđa se gradnja visokokvalitetnog resorta u segmentu ekološkog i takozvanog etno turizma. Riječ je o turizmu koji se temelji na očuvanju tradicije i prirodnih kvaliteta određenog područja. Namjera je izgraditi turističke objekte visoke kvalitete koji će biti odmaknuti od mora te harmonično uklopljeni u prirodu i očuvanu tradiciju Pelješca, čuvajući sadašnji duh tog prostora, dodajući da je upravo lokacija Dube Stonske jedna je od rijetkih koja omogućuje razvoj ovoga koncepta turizma kojeg sada u hrvatskoj turističkoj ponudi nedostaje. Naglašavaju da tijekom gradnje ovog turističko projekta nije predviđena nikakva aktivnost na obali i u moru", objavljuje Dubrovnik portal u tekstu Stonski školjkari protiv ekologa. 

Šarm Dube Stonske (Foto: Sandra Andrijanić)

Okvirno, Duba danas ima samo 20 stanovnika, ali se diči predivnom mirnom pozicijom u Malostonskom zaljevu. Rasprodaja zemljišta 2009. je bila velika stvar za tada zaboravljeni kutak Pelješca, kako mi govori poznanica čiji su korijeni iz tog kraja.

Projekt je prvi put predstavljen te iste 2009. godine. Opisan poput domaće zadaće na fakultetima za turistički management,  projekt uzima prije svega u obzir ekologiju i održivost kao najvažnije trendove današnjice. Do danas se u samom mjestu ništa nije dogodilo, po nekim pokazateljima, možda i neće jer se možebitno radilo samo o priči koja diže cijenu zemljišta nakon što je prenamijenjeno u građevinsko/turističko. Možda bi se moglo odahnuti što Dubu ovaj projekt neće poklopiti, međutim ako ovo neće - što hoće?

Od mostodonta do mastodonta

U ovim dugo očekivanim trenucima kad se na Pelješac konačno stiže putem mosta, sva je pozornost usmjerena na ne tako malu regiju koja krije kojekakve potencijale. Također, tko zna koliko se ovakvih priča sprema ili je već u nekoj fazi realizacije. Naravno, nisu svi projekti za osudu, daleko od toga, ali kod nas je ispalo točno da i dalje moramo puhati na hladno - nema opuštanja.

Naša krhka obala, naši ekosistemi s klimatskom krizom na pragu, kad moramo čuvati svaki izvor, svaku kap i svako stablo, a mi i svejedno i dalje trpimo ozljede šerifskih igrača. Oni će se smjenjivati, a njihove uspomene vječno ostaju u betonu i krivim drinama. Svaki potez kojeg danas planiramo mora imati u vidu resurse koje namjerava zaposjesti i iskoristiti. Projekti koji zbilja vode brigu o tome se prepoznaju u startu, od profila umiješanih tvrtki, fondova i osoba do tijeka realizacije i slično. Sigurna sam da slučaj koji se već naziva "mastodont iz Postira" ne želimo na svom pragu.
 

Oprezno s "renesansom Pelješca"

Nadajmo se da Pelješac neće doživjeti vrstu renesanse koja mu ne treba. Nadajmo se da će se preko mosta prelaziti malim stopama, da će se Pelješac sačuvati takav kakav jest: jedinstven, raznolik i mističan. Takav treba ostati prvenstveno za svoje ljude, pa tek onda za goste. Neka most donese bolju opskrbu, komunikaciju, sigurnost i otvorenost.

A razvoj? Razvoj je kompleksna riječ s puno značenja. Tijekom iščekivanja otvorenja i na samoj ceremoniji smo je se naslušali u nadasve pozitivnom kontekstu. Istina je da u slučaju Pelješca, tek sada slijede ključni trenuci.
 

Tko može na terenu, ali nadasve i u državnoj upravi, neka upre snage da sačuva autentičnost kraja i našu zajedničku budućnost; neka se odupre brzoj zaradi i zvučnim idejama, i neka prihvati da nije kraći put uvijek onaj kojim trebamo ići. Duljim putem stignemo malo bolje promisliti