Privatni smještaj - mana ili prepoznatljivost hrvatskog turizma?

Rekordan broj turista i rekordni prihodi u turizmu – fraze su kojima nas bombardiraju iz svih medija. Optimistična predviđanja ministra Lorencina najavljuju gotovo 8 milijardi eura deviznih prihoda od turizma. Ako se tome pribroje i domaći turisti, brojka se penje na vrtoglavih 9,3 milijarde eura ukupne turističke potrošnje. Cilj od 14,3 milijarde eura prihoda od turizma, predviđen za 2020. godinu, ne čini se nedostižan s takvim porastom. Strategija razvoja hrvatskog turizma 2014. - 2020. planira rast prihoda utemeljen na povećanju prosječne potrošnje turista, većim investicijama i, u konačnici, promjeni strukture smještajnih kapaciteta, čime se nameće pitanje - da li je to svojevrsna hajka na privatne iznajmljivače?

Prošlogodišnja brojka od 470.694 ležaja u privatnom smještaju zasigurno je porasla u ovoj godini. Udio privatnih smještajnih kapaciteta je također u stalnom porastu; 2013. godine iznosio je 45% da bi već iduće godine bio 48,2% s porastom od čak 3,2%!

Dubrovačka županica Pave Župan Rusković izjavila je za Večernji list da bi prioritet hrvatskog turizma trebao biti podizanje kvalitete usluge i ograničavanje daljnjeg rasta privatnog smještaja.
 

I turistička struka proziva privatne iznajmljivače za nisku kvalitetu usluge. Niska kvaliteta smještaja svrstava Hrvatsku u jeftine zemlje, gdje turisti manje troše, pa su ukupni prihodi niži od očekivanih s obzirom na broj dolazaka, odnosno noćenja.

Branko Bogunović, stručnjak za turističku strategiju iz tvrtke HorwathHTL izjavio je za HRT-ov Dnevnik kako je najveći problem hrvatskog turizma struktura smještaja koja je svakim danom sve nepovoljnija u korist privatnog smještaja kojeg je teško regulirati, čime se također nameće pitanje s početka teksta.

Fenomen Vir

S druge strane, turistički hit je otok Vir koji ima preko 10.000 ležajeva i to isključivo u privatnom smještaju. Na Viru nema hotela niti turističkih resorta, a u srpnju su imali više od pola milijuna noćenja. Za usporedbu, Split bilježi 300.000 noćenja u istom razdoblju što Vir svrstava među perjanice hrvatskog turizma odmah ispod Rovinja, Poreča, Umaga i Dubrovnika!

Kvarnerska priča

Za sada nema podataka o tome koliki je ukupan broj noćenja u privatnom smještaju i koliki je udio u ukupno ostvarenom turističkom prometu za čitavu Hrvatsku. No, izašle su pojedinačne statistike turističkih zajednica koje donose i takve brojke. Primjerice, Turistička zajednica Kvarnera bilježi porast od 14% u privatnom smještaju u odnosu na srpanj 2014. godine s udjelom od gotovo polovice u ukupnom broju noćenja u ovoj regiji. Pri tom treba uzeti u obzir da Kvarner, uz Istru, ima najveći broj ležaja u hotelskom smještaju.

Brojke pričaju

Slijedi prikaz vodećih 20 europskih pokrajina po broju noćenja stranaca u 2012. godini, a koji je objavljen u Eurostat-ovom vodiču iz 2014. godine. Brojke su u milijunima, a rezultati grafički prikazuju i odnos ostvarenih noćenja prema vrsti smještaja.


Prema gornjem prikazu, Jadranska Hrvatska je na trećem mjestu s visokom premoći privatnog nad hotelskim smještajem. Slična situacija je i u Italiji (vidi: Veneto i Toskana), u Francuskoj na Azurnoj obali i u Alpama, te u španjolskoj Valenciji. I kod vodećih Kanara nešto više od trećine otpada na privatne apartmane, sobe i kuće za odmor.

Većina turističkih stručnjaka ipak se ograđuje uz tvrdnje da jednom, kada se standard privatnog smještaja podigne na optimalnu razinu, ne bi bilo važno koliko ga je u strukturi u odnosu na hotele. No, Euromonitor, vodeća europska agencija za istraživanje tržišta donosi neke ozbiljne zamjerke hrvatskoj turističkoj ponudi zasnovanoj pretežno na privatnim smještajnim kapacitetima.

Prema njihovom istraživanju objavljenom u kolovozu 2011., stanje kod privatnih iznajmljivača u Hrvatskoj je poprilično kaotično:
 

• većina hotela ima brz i jednostavan način on-line rezervacija dok je kod privatnih iznajmljivača taj proces dug, troši vrijeme i energiju
• pojedini iznajmljivači traže telefonski kontakt prilikom rezervacije
• za razliku od hotela gdje je nebitno hoće li gost odsjesti na jedan dan ili na dulje, privatni iznajmljivači odbijaju goste koji ostaju, po njihovoj procjeni, prekratko. Također, pojedini iznajmljivači ne dopuštaju dolazak bilo koji dan, uglavnom inzistiraju na suboti
• privatni iznajmljivači naplaćuju pologe koji se u slučaju otkazivanja rezervacije ne vraćaju
• iznajmljivači s velikim brojem upita diskriminiraju goste odbijajući one koji su, po njihovim procjenama, nepodobni na temelju nacionalnosti ili dobi
• odbijaju goste s djecom ili kućnim ljubimcima
• naplaćuju posebno klima-uređaje, parkirna mjesta i sl. što s hotelima nije slučaj

Prema istom istraživanju, velika razlika u cijeni između hotelske ponude i privatnih apartmana, soba i kuća za odmor, također nepovoljno utječe na razvoj hrvatskog turizma. Privatni smještaj sa znatno nižim cijenama nelojalna je konkurencija i uzrokuje nestabilnost tržišta i pad kvalitete turističke ponude.

Zbog svega navedenog, medijska pažnja proteklih dana koja bi se mogla shvatiti kao svojevrsna hajka na privatne iznajmljivače, bi mogla biti pokušaj da se ukaže na nužnost podizanja konkurentnosti hrvatskog turizma na svjetkom tržištu. S obzirom na činjenicu da turizam u Hrvatskoj čini gotovo 10 posto bruto domaćeg proizvoda, jasna je težnja ka poboljšanju turističke ponude i povećanju prihoda. No, premoć privatnog smještaja nad hotelskim možda i nije mana hrvatskog turizma, već se može zajedničkim snagama javnog i privatnog sektora pretvoriti u prednost i osigurati Hrvatskoj prepoznatljivost na turističkom tržištu Europe i svijeta?