DOMAĆIN NA HRVATSKI NAČIN: Graditi bazen je poput nabavke kućnog ljubimca. Zašto i o čemu bi to točno trebalo dobro promisliti prije odluke o ulaganju u gradnju bazena uz objekt sa smještajem za turiste?
Potrebno je osigurati 3 m2 plivajuće vodene površine po gradskom stanovniku - prema riječima voditelja ureda za sportsku infrastrukturu pri briselskom Free University (VUB). To je europski standard kojeg je grad Brussels dosegao za 60%. Gradskoj upravi je jasan nedostatak bazena za građanstvo pa na poboljšanju uvjeta za sport i rekreaciju odlučno i dalje rade. Prvi fokus im je renovacija dotrajalih bazena te gradnja novih, ali s naglaskom na "zelena" rješenja, ili barem "zelenija". Tako je nastao i projekt gradnje "najodrživijeg" bazena u Brusselsu, potpomognutog sredstvima iz Fonda za regionalni razvoj EU.
Cilj standarda bazenske površine jest osigurati dovoljno mogućnosti za učenje plivanja tj. poduku, te rekreaciju za građanstvo. Znati plivati se ne podrazumijeva, plivati treba moći negdje naučiti. Mediteranskim obalnim državama je radi suživota s morem to manje uočljivo, ali redovita rekreacija u bazenima bi se trebala moći odvijati tijekom cijele godine, a sportski život povezan s plivanjem je civilizacijsko dostignuće gdje se potenciraju zdrave rekreacijske navike.
Zanimljivo je spomenuti da novi briselski bazen koji je bio povod za uvod ovog teksta koristi čak 70% tretiranih otpadnih voda cijelog kompleksa i 40% kišnice objekta, tako da sveukupno troši 70% manje vode nego obični javni bazeni, štedeći pri tome 10 milijuna litara godišnje. Otvoren je svima koji rade ili studiraju na sveučilištu, školama, plivaćim klubovima i rekreativcima, kao i osobama smanjene pokretljivosti, djeci, starijima. Ovaj bazen je u biti mjesto gdje se susreće cijela zajednica.
Motivacija za opis ovog primjera bazena u Belgiji jest nesmiljeni rast gradnje bazena kod nas. Naime, dok je briselski bazen namijenjen zajednici, zdravlju i sportu, naši bazeni su zatvorene, privatne prirode, gdje je čak nepoželjno da se susreću osobe koje ljetuju u dvije različite kuće za odmor. Na taj standard jako pazimo zadnjih godina, i želimo za dovoljno visoku cijenu udovoljiti svakoj obitelj koja ljetuje u našoj kući da ne susreće nepoznate osobe u svom bazenu. I s time je sve u redu, podrazumijeva se da će gost platiti svoju privatnost, pa i čistoću, te diskreciju. To je pravi odmor, udaljen od svega, a pogotovo od žamora kupanja u svojevrsnoj gužvi.
Međutim, neobičan je rastući nesrazmjer u tome da mnoge naše lokalne zajednice malo gdje udovoljavaju potrebama djece za učenjem plivanja, a kamoli široj upotrebi građanstva, i činjenice da smo dosegli turistički standard da bilo koji novi objekt ne zadovoljava potražnji ako nema i bazen.
Već se godinama ne radi ni samo o novim objektima, nego i o nasilnoj gradnji bazena uz starije objekte, jer su navodno baš bazeni preduvjet ostvarenju rezervacija. Drugim riječima, došlo se pomalo do filozofije da ako napravite bazen, ne treba se zabrinjavati za budućnost posla turističkog najma
Tako se bazeni grade na nekadašnjim terasama, parkinzima, uz zid od susjeda, često i bez ikakvog pogleda. Sve je ovo dozvoljeno, pa naša područja iz leta avionom sada liče na grčke ili karipske razglednice gdje se tirkizni kvadratići ljeskaju pod zrakama sunca uz palme i lijepe krovove, često nadomak same plaže.
Paralelno raste opća zabrinutost oko toga kako će raspodjela resursa zadovoljiti naše potrebe i potrebe našeg turizma. Hrvatski turizam posebno karakterizira i dalje kritična krivulja sezonalnosti, koju donekle u nekim regijama rastežu upravo bazeni jer produljuju mogućnost kupanja. Ipak, kod nas je koncentracija najgušća usred ljeta, u usporedbi s ostalim mediteranskim zemljama, što poseban pritisak stvara na infrastrukturu svake vrste.
Bez obzira na velike troškove, koji se malo s čime drugim mogu usporediti ako govorimo o tome što se može najkonkretnije unaprijediti u privatnom smještaju, trend s bazenima je i rezultat razmišljanja da je dodavanje bazena najjednostavnija i najsigurnija formula uspjeha.
Kako ni u drugim poljima života, ili posla, ne postoje tako sigurne opcije, dugoročna garancija i osiguranje, tako je i s ovom odlukom. Nije tako baš jednoznačna i jednostavna
Stanje na terenu potpiruju aktualni marketinški trendovi. Bazeni su nevjerojatno privlačni oku kamere, instagramabilni su, teško im je odoljeti i ne podijeliti na društvenim mrežama trenutke provedene kraj vode. Bazeni tvore divne razglednice, i oko njih se vrti jako puno događanja, namještanja privlačnih scena, i druženja. Ipak, upitno je koliko se bazeni koriste u realnosti. Vrlo često se gosti kratko pokvase, osvježe, te zatim odmaraju na ležaljkama s i bez sunca. Djeca su iznimka jer oni iz bazena obično niti ne izlaze. Bazeni su sigurniji od mora, i roditeljima je drago imati djecu na oku.
Ipak, generalno, bazeni su tu za upotpunjavanje kadra. Od pamtivijeka ima nešto privlačno u vodi. Osvježenje, šum vode, a i nekoliko plivaćih poteza, ili ljuljuškanje u plamencu je jednostavno formula za uživanje - sveti gral i krajnji cilj svega što radimo za naše goste.
Da se vratimo u realnost, ipak se za gradnju bazena treba dobro promisliti. Ne bi bilo loše staviti neke dodatne stavke na papir, te osim opreme, načina filtracija, načina klorinacije, mogućnostima masažnih pumpi, opcija popločavanja ili korištenja folija, uređenja sunčališta, odabira vrtnog namještaja... (ovaj niz moram prekinuti jer narušava čitljivost cijelog teksta op.a.), treba razmišljati i o budućnosti bazena.
Primjerice:
Koliko vode troši i hoće li na određenom području biti uvijek lako osigurati njegovo punjenje?
Na koji način će betonizacija mikrolokacije uz kuću utjecati na stabilnost, odvodnju, hortikulturu?
Kako će se dugoročno planirati održavanje bazena?
Inovacije proizvoda i mehanizama tretiranja vode i održavanja svaki dan napreduju. Inovacije pospješuju rješavanje nekih od problema s kojima se pokušava pomiriti uopće postojanje bazena i njihov konstantni rast s održivošću. Kako to pratiti?
Ugradnja toplinske pumpe: koji bi mogli biti troškovi hlađenja bazena pri visokim, i sve višim, ljetnim temperaturama? Isto je s grijanjem.
Promijeni li objekt namjenu, tko će bazen koristiti te tko će moći htjeti snositi troškove održavanja (uvijek je moguća promjena zakona, promjene u samom mjestu koje dovode do promjene turističke potražnje, prirodne promjene...)?
Kod prodaje ili promjene vlasništva (primjerice ostavinske situacije kada se objekt podijeli na više vlasnika), kako podijeliti brigu i troškove održavanja bazena?
Kako osmisliti i opremiti bazen danas, a da zadrži konkurentnost na dulji period? Ako za godinu ili dvije većina naših susjeda ima bazen, što će nam osigurati gosta? Po čemu ćemo se onda razlikovati?
Svrha ove recenzije trenutnih i udarnih građevinskih radova koji često uključuju upravo gradnju bazena je ukazati na činjenicu da bazen ne donosi nužni razlikovni moment pri bookingu, nije garancija dugovječnosti, ne uklapa se svugdje vizualno, ali niti svojom pričom.
Svjedočila sam dvoumljenju vlasnika aristokratske kuće iz 15. stoljeća nalik malom dvorcu o tome gdje da na posjed postave bazen, iako već godinama uspješno posluju. Ovim primjerom želim istaknuti da bismo bili uspješni u svom poslu, trebamo biti sigurni u svoje vrijednosti koje nisu sažete samo u davanju mogućnosti našim gostima da se okupaju.
Imamo mogućnosti raditi i na drugim poljima - naš odnos s njima, povezanost unutar zajednice gdje im možemo dati provjerene preporuke, kao i povijest naše obitelji, priča koju razvijamo u našem mjestu... To su sve nemjerljive i neusporedive vrijednosti koje doduše treba znati oblikovati, i naglasiti, ali osim infrastrukture, neka naš objekt odiše i emocijama koje vežu gosta za nas. Neka ovdje dožive svoje najljepše trenutke, neka nešto nauče, neka poprime priču koju vi živite u svom mjestu.
Gledajući iz kuta potrošnje resursa, bazeni su čak i najkrhkiji element ako dođe do restrikcija upotrebe vode, iz bilo kojeg razloga.
Za vrijeme boravka u Španjolskoj u veljači ove godine sam vidjela kako se to manifestira na terenu - tada je trajala povijesna višemjesečna suša, kojoj realno ni sada nema kraja. Punjenje bazena i zalijevanje vrtova pitkom vodom je bila prva mjera zabrane
Neobično je bilo vidjeti ponude na portalima mnogo hotela primjerice u Sevilli koji imaju bazene na krovu s obavijesti kako su van funkcije. Čitave dvije regije, Andaluzija i Katalonija nisu imale bazene u funkciji, ili su ih punile morskom vodom, a mnoge prazne betonske školjke zjapile su prazne. S dolaskom ljeta ne znam što se može poboljšati, jer sa sezonom, nikad većim globalnim priljevom turista, njihovom redovnom i često natprosječnom potrošnjom vode, izazov je kako pomiriti sve udaljenije polove naših potreba.
U agencijskoj branši bazen je odavno poprimio status uvjeta za uspjeh - bolja je popunjenost i zarada onih objekata koji imaju bazen.
Stoga, nije zgorega dvaput ili čak triput promisliti o budućnosti namjene objekta u pitanju i malo šireg kuta gledanja. Iako to sada tako možda ne izgleda, s godinama bi moglo postati jasno da je bazen bilo najlakše - sagraditi.To ne treba preispitivati - za sada. Pozvala bih na preispitivanje za sutra. Bazen je de fakto kućni ljubimac koji će živjeti vječno, trebat će ga hraniti, njegovati i održavati od onog trena kad ga prvi put napunite. Također, nećete se moći od njega mnogo udaljavati niti na njega zaboraviti
Natalia Krešić je autorica bloga Odmor na zadatku koji se bavi temama turizma, marketinga i održivog razvoja. Savjetnica za brending i promociju manjih subjekata u turizmu, te voditeljica obiteljskog smještaja i na moru i na kontinentu.
Prijavi se
Prijavi se
Prijavi se
Apartmanija.hr prijava
