Domaćin na hrvatski način

Prije koju večer, prisustvovala sam promociji knjige Igra na danski način, nastavku popularnog hita Danski odgoj djece, autorice Iben Dissing Sandahl, što me ponukalo da preispitam to kako se danski način života sa svojim pozitivnim smjernicama udomaćio i kod nas, bar kroz popularnu literaturu.

Knjiga Danski odgoj djece je bila jedna od tri najprodavanije knjige prošle godine u Hrvatskoj. Njen nastavak bi mogao također polučiti sličan uspjeh. Autorica je na promociji pobliže objasnila kako je nastala ova druga knjiga te je bila počašćena interesom koji tema odgoja djece i njene knjige pobuđuju na našem tržištu. 

Promociju je otvorio danski veleposlanik u Hrvatskoj, a neminovno smo se tijekom događaja susreli i s ogledima danskog društva i specifičnog pristupa odgoju djece i mladih kod njih. Sve je teklo u jako pozitivnom ozračju, kako i bude na promocijama knjiga, međutim, upada mi u oči koliko se ova naizgled nama nepoznata kultura odnedavno uvukla u interes Hrvata te koliko je osoba već putovalo u Dansku i u toj kulturi pronalazi uzore.

I sama sam roditelj pa sam prvu knjigu pročitala u dahu prije nekoliko mjeseci. Pronašla sam u njoj niz potvrda nekih svojih stajališta i, sve u svemu, zaključila da se radi o očitim i jednostavnim konceptima koje bismo, samo s malim odmakom od nekih naših trendova i društva, i sami pohvatali, poput kvalitete provođenja vremena s djecom kao obitelj, u prirodi, manje strukturiranog vremena, više uživanja u hygge svog doma, i drugo. 

Inače, za one koji ne znaju, hygge (čita se hu-ge), što na danskom znači udobnost, a potječe iz norveške riječi za blagostanje, je zapravo vrlo specifičan stil uživanja u životu, uživanja u sitnicama koje život znače, a sve kao recept za sreću, za kojeg se vjeruje da ga Danci znaju. Danska filozofija stila i načina života pod imenom hygge prešla je nacionalne granice i poharala svijet poput epidemije.

 

Smatram da imamo i mi svoj hygge, samo nitko osim nas za njega ne zna. Ispijanje kave na proljetnom suncu na rivama duž Jadrana nema neko svoje posebno ime. Zašto ga ne izmislimo i isto tako brendiramo pa, uz koju lijepu knjigu, pustimo u svijet?

Kroz tu notu provucimo gušt druženja, spontanog nalaženja s poznatima, šetnje i boravka na otvorenome? Nama to još nije palo na pamet jer se možda podrazumijeva. Isto tako se hygge podrazumijeva Dancima, a svejedno su tu ideju otvorili čitavom svijetu.
 

Čak i najveći ljubitelji kava svijeta, poput Talijana ili Brazilaca, ne guštaju u ritualu kave kao mi. Kava nije samo konzumiranje napitka (poglavito jer još uvijek imamo samo osnovni izbor kave), nego simbol priče, dijeljenja, druženja, pa i cijelog poretka, ako ćemo ići dalje. 

 

Jednako tome, biti domaćin kod nas je nešto skroz drugo, nego negdje vani. Primjerice, dok se većina naših iznajmljivača trsi da dobije petice na Airbnb reviews, i s njima se hvali na svojim mrežama, nerijetko nalazimo na skroz drugo ophođenje u inozemstvu.

Nedavno je moj brat organizirao turneju po SAD-u i planirao sve smještaje odabrati preko Airbnb-a. Međutim, pola vlasnika stanova mu se uopće nije javilo, a na odgovore drugih je morao slati podsjetnike i tražiti da plati. Nije to bilo prvi put da ovo čujem.

Vjerujem da se vani na mnogo mjesta smatra da je Airbnb samo sharing platforma po principu imaš stan ili viška sobu - pa zašto nešto ne zaraditi. Kad ti to ne odgovara, slobodno zapustiš profil.

Kod nas je više pravilo, nego rijetkost da kad dođete na more, vlasnik nudi goste domaćom rakijom. Vrlo često prodaje domaće maslinovo ulje od susjeda. Tu je da vaš auto spretno uparkira na mjesto sačuvano za svoje goste. U kriznim situacijama upućuje gosta doktoru s djetetom koje gori od temperature i koristi svoju lokalnu mrežu poznanstava da riješi bilo koju situaciju. 

Nisu svi slučajevi popraćeni smiješkom i izvrsnom reakcijom, ali domaćin na Jadranu je najčešće tu za svoje goste. O gostoprimstvu kontinenta koji vapi za pažnjom i gostima da ne govorim, pogotovo kod Slavonaca.

Pa zar to nije nešto vrijedno veće promocije i zaštite spram drugih tržišta? Možda bi jedna knjiga Domaćin na hrvatski način probila barijere i identificirala nas onakvima kakvi i jesmo - sve ono što se nama podrazumijeva, drugima bi moglo biti začudo i vrijedno divljenja.