Domaćin na hrvatski način: Kliše doživljajnog turizma polako prolazi - traži se transformacijski turizam

O doživljajima se priča već godinama. I u struci, ali i na ulici. Dobro jelo, nezaboravan sportski podvig pun adrenalina, neobično mjesto, upoznavanje lokalnih stanovnika - sve je to doživljaj, u kratkim crtama.

Experience ili experiential industry, tj. doživljajna industrija ide puno dalje od turizma. Tehnološki napredak je podupire. Tehnologija je stalno u utrci s realnošću pa, osim što niz rješenja olakšava dnevne zadatke i obaveze (uzmimo samo za primjer online bankarstvo ili navigaciju), tako je danas virtualni doživljaj ozbiljno zaprijetio stvarnome. Čak ga je i nadišao jer virtualnim naočalama možemo uskočiti u svijet dinosaura, ili u povijesnu bitku, što uživo ne možemo.

Međutim, kao i u svemu, mijena svijeta ne jenjava. Naše nove igračke mogu biti zanimljive, možemo doživjeti i virtualno i stvarno iskustvo, međutim, trendovi se neupitno razvijaju još dalje.
 

Što je to transformacijski turizam?

Najlakše je odgovoriti na ovo pitanje jednom riječju: promjena.

Ili još jednom frazom: izlaz iz zone komfora (samog putnika).

Osoba se izlaže riziku, izlaže se možda čak i neugodnosti te nepredvidljivosti, a u nekim situacijama i testu izdržljivosti (primjerice, planinarenje kao fizički napor).

Transformacijski turizam je ako ste se s nekog svog putovanja vratili izmijenjeni, ali ne tako da ste nevjerojatno dobro pocrnili ili kupili nešto originalno, nego dubinski u svom karakteru osjetili promjenu. Ta promjena, ili želja za promjenom, odluka koja se odnosi na neki vaš budući podvig ili potez je rezultat transformacijskog putovanja.
 

Jednostavno rečeno, ako vam je putovanje zbilja otvorilo oči, bilo u vlastitom intimnom svijetu, bilo u vezi svog ponašanja, problema osobnih ili globalnih, onda je to to. Transformirali ste se i za tu doživljenu nijansu više nikada nećete biti isti.

Možda ste osjetili osvještenje, možda ste "narasli", razvili neko novo stajalište ili spoznali nešto što vam je razjasnilo koji su vaši sljedeći koraci u karijeri, svojoj zajednici, obitelji ili s partnerom.

Osobe koje danas biraju putovanja tako da se izlože mogućnosti promjene su upravo moderni nadolazeći transformacijski turisti ili putnici. Reći će netko da nije svatko kapacitet za ovu razinu doživljaja niti ga to interesira, i to je istina. Međutim, kako se sve mijenja, tako se mijenjaju i odnosi i preferencije putnika, te možemo očekivati pouzdan rast ove vrste putovanja.

Ovaj trend možemo objasniti i pretjeranom površnošću koja se uvukla u svakodnevni život - društvene mreže, užurbanost, stres, kompetitivnost, materijalizam, Instagram persone. Overturizam je također potaknuo nastajanje ovog trenda. Na pretrpanim dokovima Venecije ima doživljaja, samo ne onih po koje smo došli. Mnogi trendovi današnjice stvaraju i negativnu sliku putovanja, tako da je transformacijski turizam jedan od odgovora na to sve.
 

Primjeri transformacijskog putovanja 

Camino de Santiago je jedan od najpoznatijih primjera putovanja za ovu vrstu putnika koji želi promjenu unutar sebe. Ljudi se godinama upućuju na hodočašća da dožive promjenu, ne samo radi doživljaja, nego je nužna i popratna promjena.

Promjena ne mora biti čisto duhovna, uopće. Ovo hodočašće, mnogi tvrde, je prilika za preslagivanje vlastitih prioriteta, razrješenje eventualnih nedoumica, pomirenje sa sobom i drugima. Zvuči nadnaravno - baš tako su se i meni činile prenesene riječi onih koji su kroz ovo iskustvo prošli. Tako i ja danas kujem tajni plan da Camino de Santiago, kroz nekoliko godina, nekako uđe i u moj kalendar.
 

Istodobno, hodočašća su dokaz da je iskreni motiv za promjenom ljude motivirao da se otisnu na putovanja još od davnina, kad se nije putovalo za užitak kao danas.

Mogu iz vlastitog iskustva reći da je svako putovanje na kojem sam bila meni bilo nagrada, nekoliko dana provedenih na drukčiji način, bijeg od svakodnevice, prilika za učenje o drugim mjestima i kulturama. Ali, ako ćemo iskreno, nekih se putovanja niti ne sjećam.

Međutim, izdvojila bih možda dva trenutka, još dok sam bila u 20-ima, koji su me definitivno izmijenili. Jedno je posjeta bivšem koncentracijskom logoru Sachsenhausen pokraj Berlina, a drugo je uživo svjedočenje otopljenom ledu na Aljasci. Ne moram ulaziti u detalje ni jednog ni drugog doživljaja jer mislim da govore dovoljno za sebe. Ipak oba trenutka neću nikada zaboraviti. Tako dugo su oba doživljaja u meni odzvanjala da su se saživjeli s mojom percepcijom svega. Puke činjenice o ovim temama kojima smo svakodnevno izloženi u medijima su za mene dobile stvarnu dimenziju, moju vlastitu, kojoj neupitno vjerujem, što je najvažnije. O ovim temama nitko mi ništa više ne može reći da poljulja posložena korijenska uvjerenja kojih nije bilo u meni ranije, tj. bila su tek teoretska.
 

Primjena transturizma

Međutim, kako ovo primijeniti na danas i ovdje? Ako smo do sada imali doživljaj, idemo korak dalje. Bit transformacijskog putovanja je da promjenu želi sam putnik, da je za nju otvoren. Može se servirati niz prilika osobi koja nije zainteresirana, i promjene jednostavno nema.

Jedna od baza je svakako učenje - bez novih saznanja nema temelja za promjenu. Bitno je da postoje temelji za smisao. Vrlo je velika razlika između putovanja u Keniju u ograđeni resort of 5 zvjezdica u koji nema pristup nitko osim gostiju, i lokalni safari trekking s upoznavanjem krhkog okoliša i još krhkijih autohtonih zajednica.
 

Naravno, ne treba ići sve do Kenije za transformaciju. Mi svojoj promjeni možemo biti izloženi i za vrijeme naizgled najobičnijeg izleta na Sljeme. Odluka i spremnost je na nama.

Međutim, kako dočekati gosta koji će se potencijalno izložiti novom iskustvu promjene? Naizgled je to jako teško definirati, ali možda je odgovor u povratku u jednostavnost. Budimo dostupni za informacije i razgovor. Ukoliko se nalazimo i radimo na mjestu od prirodne, povijesne ili neke druge vrijednosti, utoliko budimo spremni na to da ćemo s vremenom primati sve više posjetitelja koje iskreno zanima mjesto u koje su došli, kao kontrast masovnim putovanjima za koja se putnik niti ne pripremi niti udubi.  
 

Odbacivanje "ekskluzive"

Transformacijski turizam je dio i održivog turizma jer neupitno "bježi" od velikih brojeva. Dodaje vrijednost putovanju, ali ne kvantitativnu, nego kvalitativnu, onu za koju nema jamstva da će postići tradicionalni luksuz, čak će je svojom ekskluzivnošću skoro pa svakako uništiti.
 

Ključ za transformaciju jest da se uključimo, a ne da se isključimo, što sama riječ ekskluzivnost i znači. Zar ovdje ne svjedočimo svjetskoj zabludi?

Toliko često čujemo da se nešto reklamira kao ekskluzivno u pozitivnom tonu, dok je u isti mah nešto sasvim drugo - siromašno dojmom, operirano od kreativnosti, osuđeno na predvidljivi "doživljaj".

Relativno je lako uložiti u skupe smještaje, jahte i putovanja s batlerom, ali ono što vrijedi dolazi po drugim mjerilima. Boravak u prirodi, aktivnost tijela i duha, svjedočenje pojavama i događajima, življenje života kroz smislenu prisutnost u mjestu kojeg posjećujemo, suživljenje s lokalnim stanovništvom, bilo koja razina spoznaje i osobnog rasta za vrijeme putovanja - sve su ovo različita lica istog putnika budućnosti kojeg trebamo očekivati, i kroz našeg gosta, ali i kroz sebe same.