Last chance tourism (LCT), što bismo mogli prevesti kao turizam posljednje šanse, vodi nas u predjele koji nestaju pod utjecajem klimatskih promjena i nudi doživljaje koje suvremeni način života briše. Imamo li i mi u Hrvatskoj takvih odredišta?
Gotovo sva mjesta u Dalmaciji, nekada su imala kafić kojeg su lokalci nazivali "posljednjom šansom". Uobičajen je to bio naziv za mjesta na koja zalaze osobe u srednjim godinama koje još nisu uplovile u bračne luke, mjesto na kojem su se susretali ne bi li "uhvatili" posljednju šansu za pronalazak srodne duše, životnog partnera.
Ako smo i pomislili da turizam posljednje šanse (LCT) ima ikakve veze s tim, daleko smo od istine. LCT nas vodi u potragu za mjestima i običajima koji nestaju pod utjecajem globalnih klimatskih i društvenih promjena.
Veliki koraljni greben, Antartika ili ledenjaci Kilimanjara, tek neke su od destinacija za koje znamo da su ugrožene pod utjecajem klimatskih promjena. Upravo takve destinacije su odredišta LCT putovanja.
Vidjeti prije nego što nestane - motiv je turista posljednje šanse, a "turizam koji nestaje" i "turizam sudnjeg dana" moto su putničkih agencija koje nude LCT aranžmane.
Prema definiciji, LCT promovira i vodi nas u pejzaže i do prirodnih bogatstava koji su ugroženi i nestaju, te nas upoznaje s kulturama i društvenim fenomenima koji se polako predaju zaboravu
LCT se kao turistička niša počeo razvijati u drugoj polovici minulog desetljeća, a interes za destinacijama koje nestaju samo raste. Što je to toliko privlačno u tome? Zašto toliko želimo vidjeti ono čega već sutra možda biti neće?
Psihologija nudi odgovore. Neki od njih su utemeljeni na nostalgiji. Stvari i pojave koje nestaju simboliziraju prošla vremena, a čežnja za minulim trenucima je glavna odlika nostalgije. Nostalgiji smo skloni svi. No, motiv može biti i znatiželja, poput promatranja kometa koji će proći ponovo ovuda za 7000 godina ili sudjelovanja u događaju koji se više neće ponoviti za našeg života.
Svaka od LCT destinacija je jedinstvena i neponovljiva i njezinim nestankom je nepovratno potrošen komadić vrijednosti svjetske prirodne i kulturne baštine, zatvoreno poglavlje globalne povijesti. Razumijevanjem pojava koje su do toga dovele, lakše se suočavamo s budućnosti koja nas očekuje.
Motiv za LCT putovanja može biti i želja da pomognemo, da se angažiramo s ciljem očuvanja ugrožene destinacije i običaja od nestanka i zaborava.
Ovdje dolazimo do onog vječnog pitanja pomaže li turizam očuvanju baštine ili turisti samo doprinose njenom uništavanju. Prema nekim istraživanjima, turisti koji posjećuju nestajuće destinacije su najčešće motivirani željom da je vide, čak 70%, ali gotovo svi koje motivira "posljednja šansa" su zabrinuti za destinaciju.
Većina LCT turista su žene, ekološki svjesne, starije životne dobi i spremne proputovati velike udaljenosti kako bi po prvi put stigle u destinaciju koja odumire
Veliki koraljni greben je najveći živi organizam na svijetu. To je koraljna zajednica koja obuhvaća oko 3000 koraljnih grebena te više od 900 otoka, atola i laguna, a koji se svi zajedno protežu na prostoru dugom 2000 kilometara. Veliki koraljni greben prati obalnu crte sjeveroistoka Australije.
Bio raznolikost Velikog koraljnog grebena je nevjerojatna, zato je najpoželjnija destinacija svima koji vole more i tajne njegovih dubina. Međutim, globalno zatopljenje s dizanjem temperatura mora i onečišćenje, opasno narušavaju ravnotežu ovog krhkog i čudesnog ekosustava.
Veliki koraljni greben australskom gospodarstvu donosi 4,5 milijardi dolara godišnje uz 64.000 radnih mjesta – iako se turizam proziva za doprinos uništenju grebena, pitanje je što bi bilo bez turizma od čijih se prihoda značajna sredstva ulažu u napore očuvanja eko zajednice.
1. Veliki koraljni greben
2. Oceanija – obuhvaća u širem smislu Polineziju, Mikroneziju i Maleneziju. Dizanje razine mora najviše ugrožava populaciju otočja s više od 25000 otoka i otočića u Tihom oceanu.
3. Antartika – otapanje ledenog pokrivača koji je dom šarmantnim pingvinima, zabrinjava mnoge LCT putnike
4. Venecija – ljepoticu iz susjedstva ne ugrožava samo podizanje razine mora, već ona sama tone u svoje romantične kanale i to čak 2 milimetra godišnje
5. Everglades – močvarna područja Floride, koja su važan izvor pitke vode i stanište mnogih vrsta, ugrožena su nadiranjem slane vode s obalnih područja
6. Mrtvo more – dok se razine drugih mora podižu, razina Mrtvog opada. U posljednjih 40 godina, volumen najslanije vode na Zemlji je manji za trećinu. Opadanje također raste pa je procijenjeno kako imamo još samo 50-ak godina za uživanje njegovih slanih obala.
7. Madagaskar – čuvena je bio raznolikost ovog otoka, a poznati su i razmjeri njenog uništenja. Već je nestalo 80% šumskog pokrivača Madagaskara. jednak postotak je i endemskih vrsta na otoku, kojima prijeti uništenje u roku od 30 do 40 godina, što znači da će planet zauvijek izgubiti mnoge biljne i životinjske vrste.
8. Kilimandžaro – najviši afrički vrh ubrzano ostaje bez svog snježnog šešira. 80% je otopljeno u proteklih 100 godina, a do 2035. bi mogao nestati sav snijeg s Kilimandžara. Snjegovi Kilimandžara ostat će samo na fotografijama LCT pustolova i na stranicama romana Ernesta Hemingwaya.
9. Glacier – američki nacionalni park koji je simbol globalnog zatopljenja Novog kontinenta. Od 150 ledenjaka, koliko je brojio ranije, sada su ostali samo 25.
10. Machu Picchu – jedna od destinacija koje su ugrožene svog masovnog turizma, ali i opasnosti od klizišta i potresa, zbog konfiguracije i obilježja terena na kojem je drevni grad izgrađen
11. Poluotok Yamal – čaroban poluotok na sjeveru Rusije uz rijeku Ob. Područje obilježeno tundrom koja izumire zbog globalnog zatopljenja.
12. Maya Bay na Tajlandu – pješčana plaža okružene stijenama visokim 100-tinjak metara. Od 2018. godine je pristup zatvoren za turiste kako bi se obnovio specifični ekosustav plaže.
13. Maldivi – otočna država u Indijskom oceanu mami uzdahe svjetskih putnika tirkiznim morem i pješčanim plažama čija ljepota polako nestaje pod masom vode oceana
14. Anatolija u Turskoj – pokrajina na sjeveru zemlje čija kultura je prepoznata kao ugrožena zbog pogrešnog upravljanja baštinom
15. El Mirador i Tikal u Guatemali – ostaci civilizacije Maja u gustoj prašumi bi uskoro mogli nestati zbog prekomjerne sječe i šumskih požara koji i ovo područje svrstavaju na listu najugroženijih destinacija
Popis ugroženih mjesta svjetske baštine je UNESCO-va lista koja se od 1972. godine stalno ažurira. Na tom popisu su se nalazila Plitvička jezera i Dubrovnik, ali su skinuti s liste nakon sanacije problema koji su ih ugrožavali.
Prirodna bogatstva koja nestaju i običaji koji blijede, a vrijedni su čuvanja? Postoji li zemlja koja takvih odredišta nema?
Mnoga hrvatska primorska mjesta su ugrožena zbog podizanja razine mora, poput našeg najnižeg otoka Krapnja, čija nadmorska visina iznosi samo 1,25 metara. Do 2100. godine bi razina mora mogla biti više za 65 centimetara. Sam pogled na naslovnu fotografiju ovog članka i otok Krapanj u cjelini, daje naslutiti da bi tako pod morem nestao i veći dio naseljenog dijela površine najnižeg hrvatskog otoka, a s njime i svjedočanstva o najduljoj spužvarskoj tradiciji u ovom dijelu Jadrana. I druga naseljena primorska mjesta bi mogla biti djelomično ili u potpunosti iseljena.Nažalost, mnoga prirodna bogatstva su ugrožena i na našim područjima. Kada pogledamo sve navedene primjere iz svijeta, nameće se pitanje koliko je čovjek uopće u stanju sačuvati išta
Jedno od najvećih močvarnih područja u ovom dijelu Europe, Lonjsko polje, se ubraja među najugroženije močvare u svijetu. Njegova važnost za biološki i kulturni krajolik je ogromna, a među ugroženim vrstama ovdje obitava i popularna bijela roda. Lonjsko polje udomljava najveći broj hrvatskih autohtonih vrsta – hrvatski posavac, turopoljska svinja i slavonsko-srijemsko sivo govedo. Možda bi bolja promocija, infrastruktura i posjećenost Lonjskog polja, mogli bi doprinijeti vrijednosti sredstava za očuvanje ovog područja?