Iznajmljivači obiteljskog smještaja svoje objekte uglavnom čiste sami, servis za čišćenje ili čistač(ic)e plaća samo 9% anketiranih

Posljednjih dana mediji prenose članak iz Slobodne Dalmacije o nevjerojatnim cijenama čišćenja apartmana. Iste su se, naime, popele do okruglih 100 kuna po satu pa se sad lako mogu uspoređivati s plaćama inženjera ili doktora, navodi se u spomenutom tekstu.

Fiksne plaće za čišćenje turističkog smještaja su također relativno dobre jer iznose i do 7 tisuća kuna. Prosječna neto plaća isplaćena u Hrvatskoj u veljači je iznosila 7452 kune što znači da je plaća spremača/ice sitno niža. S obzirom na to da se poslovi čišćenja smatraju niže rangiranima i plaćenima, ta cifra iznenađuje mnoge, no je li to nešto čemu bi se trebali čuditi?

 

Plaća oko 7, mjesečni troškovi iznad 10

Ekonomija je najčešće jasna. Potražnja diktira cijenu. Manjak radne snage na poslovima čišćenja, konobarenja, kuhanja, transporta, i sličnih, podiže cijenu rada. I otud, uvjetno rečeno, visoke plaće spremačica. Uvjetno rečeno jer još uvijek su to prilično niske plaće s kojima se ne može ni blizu pokriti potrošačka košarica.

 

Potrošačka košarica je pojam koji obuhvaća osnovne troškove obitelji - hranu, odjeću, obuću i troškove stanovanja, bez ekskluzivnih proizvoda i usluga. U ožujku ove godine, RTL je izvijestio kako potrošačka košarica tročlane obitelji, s poskupljenjima kojima svjedočimo, iznosi čak 10 i pol tisuća kuna

Stoga, treba li se čuditi plaćama spremačica za iduću sezonu u kojoj ćemo, još više nego lani, primjećivati nedostatak radne snage što će sigurno utjecati na kvalitetu usluga domaćeg turizma?
 

Mali poduzetnici u problemu

Ovaj rast plaća u pojedinim djelatnostima, kojeg potiče mahnita sezonska potražnja, a ne sveukupan rast plaća ili životnog standarda, najviše će pogoditi obiteljske i male poduzetnike, osim možda u slučaju da vode servis za čišćenje. Nije to samo zbog rasta plaća, već i rasta troškova poslovanja, cijena goriva i sirovina, mnoštva nikad iskorijenjenih parafiskalnih nameta i uvijek previsokih davanja. 

Restorani bez konobara i kuhara, serviseri bez majstora, prijevoznici bez vozača, i slične usluge, postaju naša stvarnost, a ta stvarnost se polako prelijeva u druge sektore, ali ne kroz povećanje plaća svima, već kroz ob(račun) mana domaćeg ugostiteljskog i sezonskog gospodarstva, za što su najmanje krivi mali poduzetnici, bez obzira na dežurne kritičare po društvenim medijima. 

Velike tvrtke, poput ozbiljne hotelske industrije koja raspolaže ekonomijom obujma i visokoobrazovanim kadrom, lakše će privući sve manji broj sezonaca, načelno rečeno, boljim uvjetima rada i višim plaćama. I oni sami su jedan od uzroka rasta plaća spremači(ca)ma. 

 

Velike tvrtke s više novčića privlače rijetke radnike i pumpaju cijene rada u deficitarnim poslovima

No, kada pričamo o obiteljskim i malim poduzetnicima, obiteljski smještaj je zasebna kategorija. Našim djedovima i bakama koji su udarili temelje obiteljskog smještaja, nije bila poznata praksa najma čistačica za održavanje higijene soba i apartmana. Usudili bi se čak reći da je bilo nezamislivo platiti nekoga za takve poslove pored dvije vlastite zdrave ruke i metle u kući.

Domaćini sami svoj servis za čišćenje

Ni danas situacija nije puno drugačija. Pri tome, naravno, uzimamo u obzir obiteljski smještaj u punom smislu tih riječi, ne rentijerstvo i najam objekata koji su (pre)izgrađeni po našim obalama isključivo za najam.

U srpnju prošle godine, kada je već bilo jasno da cijene čišćenja idu nebo (tada je cijena sata bila 75 kuna) i da nedostaje kvalitetne radne snage, proveli smo anketu. Rezultate donosimo u grafici niže.

Velika većina domaćina je odgovorila da čiste sami. To što vjeruju da nitko to ne može napraviti bolje, rezultat je opće klime, odnosa radnika prema najamnom radu i odgovornosti koju svaki radni angažman nosi. Manjak radne snage utječe na kvalitetu obavljenog rada jer nađi ti bolje ako možeš ili ne možeš ti mene tako malo platiti koliko ja malo mogu raditi postali su postulati odnosa prema radu kod nas.

Samo 9 posto anketiranih isključivo koristi vanjske usluge čišćenja. Ako je suditi po rezultatima ankete, manjak spremač(ic)a i podizanje cijene rada neće izravno pogoditi obiteljski smještaj. No, obiteljski smještaj nije neovisna djelatnost, već kotačić u ekonomskom turističkom stroju Republike Hrvatske. Naši gosti ne dolaze samo radi smještaja. Na ukupan dojam ponajviše utječe čistoća i turistička ponuda destinacije. A turističku ponudu, uz turističke zajednice, stvaraju mali i obiteljski poduzetnici i poduzetnice. Kojima su prijeko potrebni kvalitetni radnici, kojih nema na tržištu i čija plaća im, uz sve ostale financijske obveze, postaje previsoka.

Kakv će biti naš turizam kada oni odustanu, a ostanu nam samo Lidlovi i McDonaldsi?