Povreda autorskog prava škotskog fotografa čija kuna je zalutala na idejno rješenje hrvatskog eura podsjetnik je da se danas izuzetno brzo pronađu "posuđene" fotografije i tekstovi s interneta, a upravo fotografije i tekst temelj su oglašavanja turističke ponude smještaja i destinacije. Pazimo li na njihovo autorstvo?
Ponekad se čini da ništa u Hrvatskoj ne može proći bez skandala - tako je i s najnovijim slučajem plagiranja, odnosno “otuđenja” kune koja je manipulacijom u programima za obradu fotografije “oplemenila” dizajn hrvatskog eura.
Zbog samo jednog eura podigla se silna prašina, nedugo nakon što je u petak 4. veljače, tijekom sjednice Nacionalnog vijeća za euro, Vlada slavodobitno predstavila nagrađena idejna rješenja budućih kovanica eura i centa.
Ispostavilo se da kuna s kovanice, koja je odnijela prvu nagradu od 70 tisuća kuna, maskirana metalnim sjajem Photoshopa i dizajnerskom intervencijom autora Stjepana Pranjkovića, pripada Ianu H. Leachu, škotskom fotografu kojega se za korištenje fotografije - nije pitalo.
Da bismo shvatili otkud kuna kao nacionalna valuta, moramo se vratiti u srednji vijek kada je kunino krzno služilo kao sredstvo plaćanja poreza u Slavoniji, Primorju i Dalmaciji. Porez kunovina ili marturina se kasnije, prije 2. svjetskog rata, pretvorio u valutu tadašnje Banovine Hrvatske
Dakle, kuna ima dugačku prošlost obitavanja u hrvatskom poreznom i novčarskom sustavu, a i hrvatski dizajner Pranjković kao da je izronio iz nekih prošlih vremena, kada se nisu temeljito provodili propisi kojima se štitilo autorsko pravo i kada je sasvim uobičajeno bilo “skinuti” bilo čiju fotografiju s Interneta i koristiti je bez pristanka i potpisa autora.
Iako je “mažnjavanje” bilo uobičajena praksa, zakon o autorskom pravu u Hrvatskoj također ima dugu povijest. Prve takve propise nam je ostavio Napoleon 1812., a potom nas je "kačio" i Carski patent Austro-Ugarske Monarhije kojim su bila zaštićena književna i umjetnička djela. Zakon o autorskom pravu u pogledu književnih, umjetničkih i fotografskih djela potječe iz 1895., a FNR Jugoslavija sličan propis donosi već 1946. pa nakon toga, usporedo s linearnim protokom vremena, zakoni se izmjenjuju i dopunjuju, sele iz jedne države u drugu, usklađuju, ali svi oni štite autora “fizičku osobu koja stvori autorsko djelo”.
Aktualni Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/21) temelji se na ideji da autori djela iz područja književnosti, znanosti i umjetnosti imaju isključivo pravo korištenja istog pa samo oni mogu odobriti umnožavanje, kopiranje, distribuciju, preradu, prilagodbu i slične manipulacije svog autorskog uratka.
Zakon o autorskom djelu ne štiti ideju, već način interpretacije i prikaza te ideje, bez obzira na kvalitetu ili medij prezentacije. Autorsko pravo nastaje onoga trentka kada je djelo nastalo. Za razliku od nekih drugih vrsta intelektualnog vlasništva, autorsko djelo ne moramo registrirati ili označiti na bilo koji način da bismo ga zaštitili
Zakon o autorskom pravu je debeli dokument s preko 300 članaka i njime su vrlo temeljito propisane sve situacije u kojima vrijedi ili ne vrijedi, kao i kazne za kršenje. I dok je nekada bilo puno lakše prikriti plagiranje, danas informacije lete brzinom svjetlosti pa se internetska bespuća lako pregledaju uz pomoć raznih softwera uz par klikova mišem i lako pronađe kopija originala. Tužbe za povredu autorskog prava postale su unosan posao.
Postoje kompjuterski programi pa i online tražilice koji brzo pronalaze kopije fotografija i tekstova na internetu, a koriste ih autori originala ili pravnici koji zastupaju njihove interese
Dva su razloga zašto iznajmljivači obiteljskog smještaja trebaju znati za zaštitu autorskih prava nad fotografijama i tekstovima.
Prvi je svakako taj što mnogi iznajmljivači “posuđuju” fotografije destinacija za promociju svojih smještajnih objekata. Bilo da ih objavljuju na vlastitim web stranicama ili na stranicama internetskih oglašivača smještaja, svako neovlašteno korištenje fotografija koje nismo snimili sami krši autorska prava.
Ukoliko nismo pitali autora fotografije za dozvolu i uvjete pod kojima bismo eventualno smjeli objaviti nečiju fotografiju, utoliko istu ne smijemo koristiti ni u izvornom obliku ni “preuređenu” za naše potrebe. Isto se odnosi na tekstove kojima opisujemo smještaj i mjesto u kojem se nalazi
Drugi razlog je taj što netko može "posuditi" fotografiju smještaja koju smo snimili mi. Iako, u načelu, činjenica da se nekome sviđa naša fotografija i da ju koristi može biti laskava, vrijedi provjeriti zloupotrebljava li se. Sjetimo se slučaja lažnog predstavljanja i prijevare na štetu gostiju iznajmljivača iz Istre ljeta 2021. pa obratimo pažnju na motiv korištenja originalno naše fotografije, ako takav slučaj ustanovimo.
Naravno da smo ponosni na mjesto u kojem imamo kuću ili stan i gdje iznajmljujemo smještaj. Želimo ljepote tog mjesta pokazati svojim gostima, a nismo najvještiji fotografi. Međutim, fotografije destinacije u oglasu za smještaj su suvišne.
Gost koji je pronašao naš oglas je tu jer je već vidio fotografije naše destinacije i sada ga zanima samo naša smještajna ponuda. Hrpom fotografija koje ne prikazuju smještaj, samo možemo odbiti gosta. Njegova pažnja popušta jer gleda prizore koje je već vidio, a ne vidi što zapravo nudimo. Štoviše, može pomisliti i da lijepim fotografijama destinacije skrivamo nedostatke svoje ponude.
Par fotografija destinacije mogu biti dodana vrijednost našoj promociji, ali samo onda kada smo ih snimili sami da pokažemo svojim gostima ljepote našeg mjesta kroz naše oči, oči domaćina smještaja
Ako se ipak odlučimo na posuđivanje fotografija, pitajmo autora za dozvolu. Ponudimo mu navođenje autorstva i poveznicu na njegovu stranicu, što je uobičajena praksa kod prenošenja originala fotografije ili teksta.
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/21) propisuje visoke novčane kazne za povredu autorskih prava, i to od 5000 do 50.000 za pravne osobe, a između 2000 i 10.000 kuna za fizičke.
S obzirom na to da je za postavljanje sadržaja oglasa za smještaj nadležan i odgovoran domaćin, za povredu autorskih prava neće biti kažnjen internetski oglašivač ili agencija, već iznajmljivač koji neovlašteno koristi tuđe fotografije.
U međuvremenu, autor spornog dizajna kune/eura je povukao svoj idejni prijedlog pa se ispričao Vladi i hrvatskoj javnosti. I on je, možda poput tolikih drugih pomislio kako se fotografija bez potpisa autora, žiga ili posebne oznake o zaštiti može koristiti neometano. No, činjenica je da, bez obzira na to je li fotografija nepotpisana ili neoznačena, bez obzira na to na kojoj smo je stranici pronašli, bez obzira na to je li fotografija kvalitetna ili nije, ona ima svoga autora i samo uz pismeno odobrenje autora istu možemo koristiti. Neka nam slučaj škotske kune na hrvatskom euru bude opomena i podsjetnik na poštivanje autorskih prava prilikom oglašavanja smještaja.
Prijavi se
Prijavi se
Prijavi se
Osvetnički turizam - prilika za brži oporavak industrije putovanja?
Apartmanija.hr prijava
