Premda dijele naziv, morska šparoga s kopnenom varijantom nema mnogo sličnosti, osim raskošnog zelenila kojeg poklanja jelima. Raste uz more, bogata je nutrijentima, a jesti se može čak i sirova
Godina je pandemijska, restoran centru Zagreba. Michelinova zvjezdica. Ambijent ugodan, jelovnik sažet i precizan. Pažnju privlači risotto s kozicama i morskim šparogama. Morska šparoga?! Što je to, pitamo konobara.
Vrlo brzo shvaćamo da mističnu šparogu dobro poznajemo. Susrećemo je po plažama, kušamo je poput slane grickalice, dok je još mekana, u mlado ljeto.
Mnogi je tek otkrivaju ili još uvijek samo preskaču preko zelenih grmića, ne sluteći da se u njima krije jedna prekrasna priča i jestiva samonikla delicija, posebnost i našeg primorja.
Potencijal morske šparoge su prepoznali u Ninu pa je TZ grada Nina, u suradnji s Klubom Gastronaut, pokrenula projekt izrade novog gastronomskog brenda
Morsku šparogu još nazivaju salikornija (lat. Salicornia Europea), a u Dalmaciji caklenjača. Caklenjača broji niz vrsta. Hrvatske obale najviše krase grmolika i meka caklenjača. Iako literatura navodi da raste u muljevitim morskim plićinama, pronaći ćemo je i na kamenitim obalnim pojasevima do kojih dopire morska voda za velikih plima. Različite vrste caklenjače uspijevaju u Europi, Sjevernoj Americi i Africi, južnoj Aziji i Australiji.
Sukulent je s velikim udjelom vode u svojim zelenim stabljikama. Ta voda joj daje pomalo staklast izgled, otud naziv caklenjača. Člankastu stabljiku negdje nazivaju i pileća nožica. Na njoj se nižu mali listići, sitni poput ljuski u kojima se ugnijezdi po jedna sjemenka.
No s piletinom, kao ni sa šparogama, morska šparoga nema dodirnih okusa. Na gastronomskom nebu Hrvatske je relativno mlada zvijezda, ali širom Europe, pa i svijeta, se često poslužuje kao prilog glavnim jelima iz morskih dubina.
Samphire je engleski naziv za niz biljaka sa sličnim svojstvima, bogatstvom slanog okusa, obiljem minerala i nutritivnim vrijednostima
Morska šparoga nam poklanja vitamine A, B, C, kalcij i jod. Pripada širokoj porodici henopodiacee, poput cikle i špinata, pa je i dobar izvor željeza.
Može se marinirati i čuvati u teglicama, jesti sirova, kao prilog salatama i drugim maštovitim jelima. U koje god je jelo dodali, oplemenit će ga klorofilom, mineralima i prirodnom slanosti, s nula masnoće i ugljikohidrata. Za salatu s naslovne fotografije, dobro bi ju bilo prvo blanširati u neslanoj vodi, a zatim začiniti po želji
Priprema: Na maslinovom ulju ćemo popržiti 1/3 glavice češnjaka. Izvadimo ga pa na isto zagrijano ulje ubacimo usitnjen luk i užutimo ga. Na tako pripremljen luk, dodajemo neopranu rižu koju miješamo pažljivo da se ne zalijepi, dok zrna ne dobiju finu glazuru. Podlijemo rižu s bijelim vinom i ribljim temeljcem.
Sa strane, u drugoj posudi na malo vode, okrenut ćemo školjke tako da se odvoje od svojih ljuski. Ljuske ćemo odovojiti, a školjke s vodom koju su pustile i u kojoj su se kratko kuhale, dodati u risotto. Kad je riža gotova, u nju možemo dodati ili malo maslinovog ulja ili parmezana kako bi bio kremast. Tek tada dodajemo morske šparoge koje umiješamo u vruće jelo kako bi otpustile svoje sokove i postale podatne nepcu sretnog kušača ovog zanimljivog jela.
Uslast!
Ako ste se naoružali vrećama i fotkama caklenjače i krećete u pronalaženje, prepoznavanje i berbu ove čudesne biljke koja je u ovo doba godine (svibanj, lipanj) idealna za konzumaciju i mariniranje, nemojte obrstiti čitavo njeno mikro stanište. Oberite samo mlade vrhove biljke, onako kako se beru koprive, a grm i stabljike ostavite da se množe do iduće beračke prilike. Poštujmo prirodu, upoznajmo ju i koristimo njenu darežljivost savjesno!
Prijavi se
Prijavi se
Prijavi se
Apartmanija.hr prijava
