Svemirski turizam: Astronomskih 55 milijuna dolara za povratnu kartu leta i smještaj među zvijezdama

Svemirski turizam nije novost, ali komercijalizacija svemirskih putovanja značajno je napredovala u prošloj godini. Budući da je NASA odvojila resurse kako bi komercijalni let u svemir preselila u domenu mogućnosti, bogatim pojedincima je postalo dostupno okušati se u svemirskim putovanjima. Svemirski turizam je u teoriji uzbudljiva ideja, ali je podložan i brojnim kritikama. Je li svemirski turizam budućnost ili ekološka katastrofa?

Što je svemirski turizam?

Kao i turizam u općem smislu, ovaj svemirski se temelji na ljudskom užitku. Možemo ga podijeliti na orbitalni, suborbitalni i lunarni svemirski turizam. Orbitalni svemirski turizam uključuje iznimno velike brzine putovanja (17.400 mph) jer se radi o kruženju raketom oko Zemlje. Suborbitalni letovi su puno sporiji (iako još uvijek 3.700mph) i imaju tendenciju da lete izravno u svemir, a zatim ponovno dolje. Suborbitalni letovi su ono što tvrtke za svemirski turizam češće nude. Lunarni svemirski turizam uključuje izlete na Mjesec.

Postoje neke šire definicije svemirskog turizma koje uključuju promatranje lansiranja raketa ili zvijezda, ali najzanimljivija su komercijalna putovanja u svemir jer ona imaju najdalekosežnije posljedice.

Trenutno su komercijalna putovanja svemirom iznimno ekskluzivna i ne postoje znakovi da će se takva praksa uskoro promijeniti. Kao i sve drugo dostupno odabranom uskom krugu ljudi, svemirski turizam izaziva kontroverze. Nije, diskutabilna samo ekskluzivnost takve vrste putovanja, već i njegov ekološki aspekt

Utjecaj svemirskog turizma na okoliš

Svemirski letovi ostavljaju veliki ugljični otisak - 100 puta veći od leta avionom na duge udaljenosti. Uzrokuju oštećenje ozonskog omotača - emisija CO₂ i čađe koje otpušta jedan svemirski let zadržavaju toplinu u atmosferi. Raketa ispušta do 10 puta više štetnih dušikovih oksida nego najveća termoelektrana u Britaniji. Oblak čađe se može akumulirati u stratosferi, koja se proteže u pojasu od 10 do 55 kilometara zemljine atmosfere, gdje ga ne mogu isprati vremenske prilike. Stoga, fizičari i biolozi ne gledaju blagonaklono na kratke letove u svemir u rekreacijske svrhe, već upozoravaju da bi takva praksa mogla štetiti planeti i životu na njoj.

Ne tako kratka povijest svemirskog turizma

Svemirski turizam je stariji nego što mislimo. U nekom metafizičkom smislu, star je koliko i ljudska težnja za otkrivanjem tajni modrih nebesa. Star koliko i jedrenje pogledom tamnom masom noćnog neba tragom svjetlucavih točkica koje, sve odreda, nazivamo zvijezdama, premda sada znamo da se među njima kriju i planeti, njihovi sateliti, asteroidi.

Svemirskim turizmom nazivamo komercijalne letove u svemir. Kako smo od prvog posjeta svemiru stigli do turističkih letova? Činjenica je da smo u svemiru tek 61 godinu. Prvi čovjek među zvijezadama je bio Jurij Gagarin koji je 12. travnja 1961. u ruskoj letjelici Vostok 1 letio 108 minuta u orbiti. Otada do danas, samo 600-tinjak ljudi je poletjelo zvijezdama ususret. Jedan od takvih letova je i čuveno slijetanje na Mjesec 1969. godine s Neilom Armstrongom, Michaelom Collinsom i Buzzom Aldrinom, članovima američkog Apolo 11.

O svemirskom turizmu i mogućnosti putovanja u svemir običnih ljudi, ne samo obučenih pilota i astronauta, počinje se razmišljati već 70-ih godina prošlog stoljeća, nakon slijetanja na Mjesec i ponovljenih orbitalnih i suborbitalnih letova

1972. Amerikanci sa svojim Space Shuttlom otvaraju novo poglavlje svemirskih putovanja. Takve letjelice su dizajnirane da traju dulje i budu jeftinije. Mogle su povesti na 3-dnevno putovanje orbitom čak 74 putnika i to je bio značajan pomak u industriji svemirskog turizma.

Od 1981. do 2011. kroz program Space Suttle je lansirano 135 mislija s 335 svemirskih putnika. 1984. Charles Walker je je poletio u svemir kao prvi nevladin astronaut. Kartu mu je platio poslodavac McDonnell Douglas, no on se još uvijek ne smatra prvim svemirskim turistom, već payload specijalistom (PS). PS su osobe odabrane i trenirane od strane komercijalnih ili istraživačkih organizacija koje sudjeluju u svemirskim programima.

1985. U svemir je kao PS odletjela učiteljica Christa McAuliffe koja je početkom 1986. poginula kao i ostatak posade Challengera, što je na neko vrijeme zaustavilo Space Shuttle program.

Christa McAuliffe, učiteljica i astronautkinja

Iako su se redoviti letovi svemirskih nacionalnih programa nastavili u Americi i Rusiji, nastavak komercijalizacije bilježimo tek 1997. godine kada je osnovan SpaceDev i 1998. kada je utemeljen Space Adventures Ltd., prve tvrtke za privatne građane zainteresirane za odlazak u svemir. Kasnije su osnovane još i XCOR Aerospace i Bigelow Aerospace koje su ubrzo pronašle ciljane skupine kupaca kojima trošak svemirskog putovanja ne igra ulogu.

Stižemo tako i do 2000. kada u punom smislu tog pojma započinje era svemirskog turizma. 2001. bogati američki biznismen Dennis Tito u ruskoj tvrtki za komercijalne letove MirCorp kupuje kartu za svemirsku stanicu Mir. Kako je Mir tada nekada stavljen izvan pogona, Tito je svoju 20 milijuna dolara vrijednu putnu kartu, uz suradnju sa Space Adventures, prenio na putovanje za Međunarodnu svemirsku stanicu. U travnju, prije 21 godinu, proveo je 8 dana na ISS-u. Tako je Dennis Tito postao prvi svemirski turist.

ISS

Međunarodna svemirska postaja (ISS)

U idućih nekoliko godina na ISS-u je boravilo još 6 milijunaša/milijardera. U međuvremenu se dogodila još jedna nesreća zbog čega je sav promet u svemir bio ograničen na rusku letjelicu Soyuz i ISS kao odredište, a osnovano je i nekoliko novih tvrtki - svemirskih turističkih agencija. Jeff Bezos je osnovao Blue Origin koja trenutno vodi turiste na 10-minutno putovanje do ruba svemira, a Richard Branson Virgin Galactic. Par godina kasnije je osnovan i Rocket Lab.

Sve te tvrtke su ostvarile stanovite napretke u tehnologiji i izvodivosti redovitih komercijalnih svemirskih tura

Srpanj 2021. bio je pionirski mjesec kada su Virgin Galactic i Blue Origin uspješno lansirali suborbitalne svemirske letove s turistima iz svojih svemirskih luka. Naposljetku, svaka od tih tvrtki želi privatnim korisnicima koji plaćaju pružiti redovite prilike za svemirska putovanja.

16. rujna 2021. u orbitalnoj misiji je tri dana provela prva potpuno civilna posada na Cerw Dragon svemirskoj letjelici koju proizvodi tvrtka SpaceX u okviru NASA-inog programa za komercijalnu posadu.

Bogataši lete u nebo

I tako, letjelica po letjelica, evo nas u travnju ove godine. Još jedna SpaceX Dragon kapsula je lansirana 8. travnja na ISS. Letjelicom upravlja bivši NASA-in astronaut, a posadu čini troje civilnih putnika, od kojih je svaki izdvojio oko 55 milijuna dolara za ovo nesvakidašnje iskustvo.

Pogled iz ISS-a

Pogled na Zemlju iz kupole ISS-a

Lansiranje kodnog naziva Ax-1 je naručila tvrtka Axiom Space koja planira graditi komercijalnu svemirsku postaju tamo nekad od 2024. godine.

Iako posada tvrdi da nisu u turističkom posjetu, već da u svom 8-dnevnom na ISS-u boravku planiraju provoditi komercijalna znanstvena istraživanja, činjenica je da se radi o privatnom čarteru tvrtke SpaceX Elona Muska, kojoj je ovo drugo takvo lansiranje

Letjelica je sletjela na međunarodnu posadu u subotu ujutro nakon 21-satnog leta orbitom, sa zakašnjenjem od 45 minuta zbog tehničkog kvara na postaji.

Ne znamo je li to bilo najduljih 45 minuta u životu posade, ali organizator tvrdi da su putnici dobro pripremljeni i upoznati s rizicima koje svemirsko putovanje donosi. A možda zaista jesmo svi svemircoti, kako to Valentino Bošković pjeva, pa su nam putovanja rubovima svemira i među zvijezdama, zapravo, u krvi. Samo moramo još malo pričekati da svemirska cijena povratne karte za svemir padne, a letovi postanu učestaliji. Na kraju krajeva, na ISS-u trenutno borave predstavnici pet svemirskih agencija - Amerikanci, Japanci, Kanađani, Europljani i Rusi. O politici se gore, kažu, ne raspravlja. Možda je to dodatak ponudi smještaja čija je cijena astronomska?!

A možda ćemo jednom do galaksije autostopom... ;)

Podijeli

E-mail

Spremi