Teško je naći dobra (domaćeg) čovjeka - manjak radnika obilježit će turističku 2023.

Svaku godinu završavamo sagledavanjem trendova u onoj koju ostavljamo za sobom i predviđanjima za iduću. Broje se noćenja i rezervacije. Brojevi se vrte ukrug, opisuju uspjehe i padove. Brojevi najavljuju trendove. Brojke nam nisu potrebne da bismo znali kako je radnika u turizmu sve manje, a, posljedično, (sezonskih) poslova u turizmu po oglasnicima sve više.

Iako je tek prosinac, poduzetnici u turizmu su već krenuli u potragu za radnicima za iduću sezonu. Nikada ranije. Jer ih je sve manje. Početak rada travanj ili svibanj 2023. Traže se kuhari, konobari, recepcioneri, sobarice…

Na oglase se javljaju građani susjednih istočnih zemalja, ali i oni iz daleke Azije. Sve je manje domaćih ljudi, premda statistike Državnog zavoda za statistiku (DZS) od 13. prosinca kažu da su ovdje. Samo 49,2% radno sposobnog stanovništva u Hrvatskoj je zaposleno - najmanje zaposlenih je u Panoniji 44%, pa u Jadranskoj Hrvatskoj 47,4%. Sjevernjaci najviše rade s 54,9% i Grad Zagreb s 53%.

 

Gdje je nezaposleno radno sposobno stanovništvo Hrvatske?

Navedene statistike DSZ-a se odnose na treće tromjesečje 2022. što obuhvaća mjesece srpanj, kolovoz i rujan. Dio odgovora na podnaslovno pitanje leži u činjenici da statistika DZS-a ne obuhvaća sivu zonu i neformalnu zaposlenost. Dio u tome da su mnogi domaći kvalitetni radnici odlučili sreću potražiti van Hrvatske i kad se pri institucijama vode kao nezaposleni. Također, u radno sposobno stanovništvo se ubrajaju sve osobe s navršenih 15 godina starosti, bez obzira na to što se većina 15-godišnjaka do svoje 19-te godine isključivo školuje. Gdje god bili - sve teže je pronaći kvalitetnu domaću radnu snagu za rad u turizmu.
 

Zapošljavanje stranih radnika postaje sve veća nužnost, a s tom potrebom se gubi i važna odlika autentičnosti domaće turističke ponude

 

Ulaganja u ljude su najvažnija ulaganja u turizam

Ulaganja u ljude su najvažnija ulaganja u turizam, pisali smo 2017. Otada se nije puno toga promijenilo, osim što je domaćih radnika još manje. Ukinute su kvote za zapošljavanje stranih državljana, ali je sustav izdavanja radnih dozvola za državljane trećih zemalja (onih koji žele raditi kod nas) ostao trom i neefikasan. MUP, koji bi radne dozvole trebao izdati u roku od 15 dana od zaprimanja zahtjeva, često produži proceduru na mjesec i više, ograničenja na 90 dana ne pomažu poslodavcima da sastave kvalitetnu ekipu niti za sezonu, kamoli za nešto dulje.

Poslodavcima se zamjeraju, s pravom, desetljeća nemarnog odnosa prema radnicima, uz niske plaće i loše uvjete rada. Dok radne snage nije nedostajalo, nije se vodilo računa o načinima da se sezoncima osigura kakva takva sigurnost kroz 12 mjeseci u godini. Međutim, kod ovakvih kritika se zanemaruje činjenica da su poslodavci u turizmu opterećeni užasno visokim porezima. Četvrtina prihoda na PDV, 3% poreza na potrošnju, parafiskalni nameti od članarina TZ-u, HOK-u ili HGK-u, do davanja ZAMP-u, nisu poticaj za stvaranje sigurnog poslovnog okruženja ni poslodavcu ni njegovom radniku.

 

Stalni sezonci i nestalni radnici

Država je uskakala mjerama koje su skrojene, najčešće, za velike igrače. Mjera stalnog sezonca kroz koju se sufinancira plaća jednog sezonca na svakog radnika zaposlenog na neodređeno, imala je stanovite poticajne učinke. Međutim, jamstva za poslodavca da će radnik kojem je za vrijeme neaktivnosti izvan sezone i bez prihoda isplaćivao plaću - nema. Najviše stalnih sezonaca zapošljava Valamar, dok mali poduzetnici u turizmu sve manje koriste ovu mjeru. Razlog - stalna neizvjesnost u poslovanju. 
 

U 2020. je bilo 6264 stalnih sezonaca, u prvih osam mjeseci ove godine samo 2011. Smanjenju tog broja doprinosi činjenica da je sve više stranih radnika u turizmu koji nemaju interes za stalnim zaposlenjem, već su samo došli “odraditi sezonu”

Nestalnost radnika uzrokuje nemogućnost održavanja kvalitete turističke ponude u svim njenim segmentima. Možda najmanje pogođen manjkom radne snage je obiteljski turizam koji je, po definiciji, obiteljska dopunska djelatnost. Međutim, čak i ako ne koristimo vanjske usluge, poput, čišćenja ili pranja posteljine i ručnika, nedostatak radnika utjecat će i na kvalitetu ponude smještaja. Jer ne manjka samo turističkom sektoru radnika. Primjerice, pokvari se klima-uređaj u srcu sezone, a ne možemo doći do majstora? Manjak radnika je značajan i u građevini, ICT sektoru, medicini.

Manjak radnika nije samo problem Hrvatske

Da su za manjak radnika krivi "pohlepni" hrvatski poslodavci, kako to brojni "komentatori" isticati vole, ne bi tih istih radnika nedostajalo u velikom dijelu Europe. Europsko stanovništvo je sve starije, a rad u uvjetima gdje kronično nedostaje radne snage pa se radi previše, ne privlači mlade.
 

Predviđa se da će u 2023. samo u hotelskom sektoru nedostajati oko osam tisuća radnika

Uz mjeru stalni sezonac, poduzetnicima u Hrvatskoj su na raspolaganju i niz drugih aktivnih mjera za zapošljavanje, osposobljavanje i samozapošljavanje. Na web stranici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) Mjere.hr možemo proučiti detalje.

Motivirati mlade može biti dio rješenja

Jedna od novih mjera na stranicama HZZ je potpora za zelena i digitalna radna mjesta. Njome se potiču inovacije u poslovanju i razvoj održivih praksi. Borba na tržištu rada u 2023. će za poslodavce biti bespoštedna. O odazivu mladih radne snage uvelike će ovisiti i kvaliteta domaće turističke ponude. Motivirati ih možemo samo adekvatnim primanjima, ali i kreativnim radnim zadacima, inkluzivnom i poticajnom radnom okolinom. 

Aktualne potpore za poslodavce u svrhu poticanja zapošljavanja pokazatelj su trenda i prilika za usvajanje novih poslovnih praksi. Praksi koje bi mogle motivirati i privući mlade. Jer ulaganja u mlade su najvažnija ulaganja u turizam i poslovanje.