Ponekad već na prvu, kroz upit turista, možemo procijeniti kako će se daljnja komunikacija razvijati i hoće li gost na kraju rezervirati. Psihologija nas uči da je to zato što postoji nekoliko osnovnih tipova turista po potrošačkim navikama...
Psihologija ima vrlo široku primjenu u današnjem potrošačkom društvu. Ponašanje kupaca se proučava i klasificira psihološkim alatima kako bi promocija i prodaja bile što uspješnije. U tom smislu, razlikuje se 5 tipova ljudi po potrošačkim navikama, a istu podjelu možemo prepoznati i kod naših gostiju, odnosno, turista koji nas kontaktiraju putem upita.
Njih najviše volimo. Oni se vraćaju starim domaćinima i rijetko će tražiti smještaj drugdje - samo onda kada su njihova omiljena kuća za odmor ili apartman već iznajmljeni.
Naši vjerni gosti temelj su poslovanja, ne samo u turizmu, već u svakom segmentu. Njih je obično najmanje, ali su prihodi koje realiziramo od lojalnih gostiju najznačajniji. Ostvaruju direktne rezervacije, na njih ne plaćamo skupe provizije.
Impulzivni gosti neće postavljati puno pitanja prije rezervacije smještaja. Tek naknadno bi se mogli sjetiti sitnica koje su od njihovog interesa pa nas zasuti hrpom mailova jer oni to čine - impulzivno. Bez jasnog su cilja, ali s potencijalom da postanu lojalni gosti ako naša usluga zadovolji njihova očekivanja.
Cjenkanje nije nužno njihova potreba, već zadovoljstvo. Oni će pregovarati oko svega, cijene noćenja, dodatnih pogodnosti, jastuka viška. Postizanje maksimuma usluge za minimalan novac njihovo je jedino zadovoljstvo, nikada ne kupuju impulzivno, lojalni su samo cjenkanjima.
Lutalice najčešće samo šalju upite, bez prave želje da nešto rezerviraju. Na prvi pogled ih je teško razlikovati od impulzivnih gostiju, tek kada shvatimo da rezervirati neće ni nakon bezbroj pitanja i odgovora, jasno nam je da će odlutati dalje.
Oni nalete na naše adrese kada im je potreban točno takav smještaj tada u našoj destinaciji - možda zato što su u našem susjedstvu odsjeli njihovi prijatelji, pohađaju nekakvo događanje ili su iz nekog razloga izvisili za raspoložive datume u našoj blizini. Često se pretvore u lojalne goste.
Lojalni gosti se vraćaju pa ipak ih ne bismo smjeli uzeti zdravo za gotovo. I oni će otići ako se prestanemo obazirati na njihove potrebe ili im ne pokažemo koliko cijenimo njihovu lojalnost malim popustom i drugim znacima pažnje. Program nagrađivanja za lojalne goste mora postojati kako bismo mogli računati na njihovu vjernost i zaradu bez otkidanja kolača posrednicima u prodaji smještaja.
Impulzivne goste ćemo prepoznati po brzoj rezervaciji, možda već kod prvog upita ili pošto se ustanovi da smo raspoloživi na tražene datume. Osvojiti ih možemo i tako da im, bez da su to prvi pitali, pošaljemo sve relevantne informacije.
Pregovarači nam nisu naročito dragi i vrlo često izričito odbijamo cjenkanje. Međutim, oni mogu biti prilika da napunimo rupe u kalendaru rezervacija koje bismo teško popunili inače. Uz neznatan popust, ponudimo im neatraktivne datume, teško će odoljeti prilici da nešto uštede.
Lutalice ćemo teško zadržati pa, ako ih jednom i dobijemo, šanse su minimalne da će opet noćiti kod nas i upisati se među goste lojalne. Prepoznat ćemo ih po pitanjima koji imaju malo veze sa smještajem, važnija im je socijalna interakcija kroz slanje brojnih upita, nego konačno ostvarivanje rezervacije.
Za goste iz potrebe najčešće ne moramo pogađati što ih na naše adrese navede - oni su vrlo izravni. Jasno ističu svoje potrebe i od nas traže konkretne odgovore. Konkretnim stavom i dostupnošću možemo ih pretvoriti u naše stalne goste.