​Dalmatinska mišancija - koje biljke brati i kako pripremati?

Iako se dalmatinska mišancija ili mišanca najviše konzumira u Dalmaciji, neobična mješavina samoniklih biljaka je pronašla put do trpeza i na kontinentu pa je lako uočimo na štandovima tržnica i menijima maštovitijih restorana.

Proljeće odjeveno u zeleno ruho, satkano od obilja mladih biljaka, nudi mnoštvo divljeg bilja čije blagodati na zdravlje ljudi su nedvojbene. Od najpoznatijeg korova koprive, do kraljice samoniklog bilja, plemenite šparoge.

No, tu je još i mnogo drugih vrsta, za koje nismo nikada sasvim sigurni jesu li korov ili plemenite biljke, mogu li se uzgojiti ili samo rastu po livadama i šumarcima, uz poljske puteve i na rubovima naselja. Naizgled obična trava, a čuva elemente i spojeve nužne za očuvanje zdravlja, fizičke spremnosti i ljepote. Mnoštvo takvih biljaka ćemo pronaći u mišanciji koja se ne jede samo u proljeće, već i tijekom godine, ali u drugačijoj kombinaciji biljaka.

Ljekovitost mišancije

Povijest uporabe samoniklog bilja u prehrani, medicini i njezi, Dalmatinci duguju tisućljetnom nasljeđu i škrtoj zemlji koja u vrtačama kamenjara nudi tek male površine obradive i plodne zemlje. Žitelji Dalmacije su naučili iskoristiti sve što im priroda nudi i često je mišancija bila glavno jelo, dok su se riba i meso konzumirali tek u posebnim prigodama.
 

Danas mišancija postaje sve popularniji prilog, pogotovo zahvaljujući raširenosti vegetarijanske prehrane koja u biljnim jelima pronalazi vitamine i minerale kao nadomjestak onima u mesu i ribi. Obiluje klorofilom i vlaknima uz mnoštvo minerala i vitamina, s naglaskom na C vitamin i karotin. Izuzetan je antioksidans i čisti organizam uz blagotvoran učinak na jetru.

Mladi izdanci luka, koje ćemo pronaći u proljetnoj mišanciji imaju antibiotička i antiseptička svojstva te su izuzetna pomoć kod prehlade, česte u prijelaznom proljetnom razdoblju. Posebnu vrijednost mišancije krije vlaknasta struktura koja djeluje blagotvorno na probavne organe.

Dalmatinsku mišanciju obilježava neobičan gorkast okus, a kako doba godine odmiče prema hladnijim mjesecima, gorčina mišancije je izraženija. Biljke su tvrđe i drvenastije pa se koriste pretežno mekani i mladi vrhovi biljke, dok je u proljeće iskoristivost biljaka veća.
 

Koje biljke idu u mišanciju?

U proljeće je mišancija najraskošnija, s mnoštvom biljaka koje nude svoje mlade zelene listove za gurmanska nepca diljem Hrvatske. Kako godina stari, stare i biljke, a njihova sve tvrđa struktura nije više ukusna. Ali mišanciju još uvijek možemo brati u jesen, a nekolicina biljaka dobro podnosi i mrazeve pa se u siromašnijim kombinacijama, konzumira i zimi.

Veliki broj jestivih biljaka našeg podneblja pripada porodici glavočika - Asteraceae. U našem podneblju ima najviše glavočika, a prepoznat ćemo ih po glavičastim cvjetovima, najčešće žute boje. Najslavniji pripadnik glavočika je maslačak, a mnoge druge jestive biljke izgledom podsjećaju na njega. Koje su to biljke?

 

1. Kostriš ili svinjak (kostrić, ostrak)
   Kako se nazivi biljaka mijenjaju od jedne mikroregije do druge, riječ mlič se nerijetko koristi za različite biljke. Zanimljivo je da je obična mliječ otrovna, dok mlič u nekim krajevima Hrvatske označava kostriš koji je najčešći sastojak mišancije. Jestivu mlič ćemo teško zamijeniti s otrovnom, to su izgledom potpuno različite biljke. Milč ili kostriš ublažava gorčinu ostalog bilja, a njegovi ukusni, samo naizgled bodljikavi listovi, se beru u proljeće i u jesen. 
   
    

2. Kozja brada
   Kozju bradu vole i ljudi i pčele. Dugačka plavkastozelena stabljika se razvija u prvoj godini, a iduću cvjeta žutim laticama. Dvogodišnja biljka se lako pronađe u vlažnim tlima uz rijeke i pašnjake. Jestiva je sva i bogata vitaminom C. Mladi nadzemni dijelovi sadrže i do 55 mg%. Može se jesti i sirova jer je ugodnog slatkastog okusa.
   
    
3. Divlja mrkva
   I divlju mrkvu vole pčele, ali u ljudskoj prehrani ne koristimo njen paučinasti bijeli cvijet. Mladi listovi se koriste i u salatama i u mišanciji, zahvaljujući svojem mirisu koji podsjeća na uzgojenu mladu mrkvu. Koristiti se može i plod biljke za likere i marmelade.
   
    
4. Koromač ili komorač
   Koromač nalazimo na vlažnim staništima sjenovitog tla, iako uspijeva i na osunčanim mjestima. Cvate u kasno ljeto, a za salate i mišancu se koriste listovi. Često ga uzgajamo u vrtovima zbog njegove arome koja opušta pa se koristi i kao sastojak čajeva i jela u kojima ublažava nadutost i probavne tegobe.
   
    
5. Laktac (jagušac, kraska, prašči radič, ušac)
   Jestivi su mladi listovi prije razvoja stabljike i cvatnje. Može se jesti sirova, ali je ukusnija kuhana, kada otpusti dio svoje gorčine.
   
    
6. Lavlji zub
   Lavlji zub je još jedna biljka iz porodice glavočika Asteraceae, a raste na osunčanim terenima, pašnjacima i livadama. Mladi listovi se jedu i u salati, iako se kuhanje preporučuje zbog gorčine. Korijen lavljeg zuba se može konzumirati kao zamjena za kavu. Cvate od svibnja do rujna.
   
    
7. Žutenica (cikorija)
   Vrsta cikorije, također glavočika, s plavim cvatom. Beru se mladi listovi u proljeće prije cvjetanja. Blagotvorno djeluje na žuč i potiče apetit, a sadrži 50 mg% vitamina C i 14 mg% karotina.
   
    
8. Divlja salata (divlja loćika, rđobrad)
   Divlja salata nudi jestive mlade listove gorkog okusa u rano proljeće. Kako biljka stari, akumulira veće količine bakra, kadmija, olova i cinka. Raste uz neobrađena i neplodna zemljišta, poljske puteve, na toplim i osunčanim tlima.
   
    
9. Štavelj (kovrčava kiselica)
   Listove biljke beremo u ožujku i travnju prije rasta stabljike. Raste po livadama i šumarcima. Izuzetno bogat vitaminom C, do 18 mg% i karotinom, 12 mg%.
   
    
10. Broćika (lepuša)
    Pod ovim nazivom ćemo pronaći nekoliko biljaka - od prave do ljepljive broćike. Prava broćika nudi žućkaste cvjetiće za ukusne čajeve, a ljepljiva mlade izdanke i listove u ožujku i travnju. Djeluje blagotvorno na poremećaje živčanog i probavnog sustava, urino-genitalnih puteva i potkožnog tkiva.
    
     
11. Dimak
    Još jedna Asteraceaea koja raste na vlažnim pjeskovitim tlima s mladim listovima koji se beru i konzumiraju u proljeće.
    
     
12. Divlji mak
    Cvate u svibnju, a prije cvatnje nudi mlade jestive listove. Za razliku od vrtnog maka, ne sadrži opijumske alkaloide pa osim što ukrašava polja i vaze s poljskim cvijećem, ukusan je sastojak proljetnih mišancija.
    
     
13. Vlasac
    Vlasac često nalazimo u prirodi, ali ga uzgajamo i u vrtovima. Raste i na osunčanim tlima, ali podnosi i slabije uvjete. Sadrži spojeve sumpora čime odvraća štetočine pa ga nije loše imati u vrtu. Koriste se nadzemni dijelovi biljke i svibnju i lipnju.
    
     
14. Pupavica (zvjezdan, kosovac)
    Beru se mladi listovi u ožujku i travnju prije nego postanu pregorki. Dosta je otporna i ne bira tlo za rast.
    
     
15. Prosenica (kozji rog, jarčev rog, grohotuša, piskavica)
    Jestivi su mladi listovi koji se beru u travnju i svibnju. Nema posebnog okusa. Više su u upotrebi sjemenke koje se piju kao čaj i pomažu kod povišenog kolesterola, povećavaju broj eritrocita i smanjuju šećer u krvi. Naziva se još i grčko sjeme jer su ga, prema predaji, olimpijci prije natjecanja u staroj Grčkoj, uzimali za snagu.
    
     
16. Divlji luk
    Raste na većim nadmorskim visinama, a nudi aromu češnjaka bez neugodnog mirisa u ustima nakon jela. Konzumiramo gomolj i listove. Ponekad ćemo čuti da se i medvjeđi luk naziva divljim lukom, iako su to dvije različite biljke.
    
     
17. Medvjeđi luk (srijemuš)
    Za razliku od divljeg luka, medvjeđi luk često koristimo i kao salatu bez miješanja s drugim biljkama. Mladi listovi se beru u ožujku i travnju, a osim antiseptičnih svojstava, snizuju krvni tlak. Berbu medvjeđeg luka moramo provoditi oprezno jer nalikuje otrovnim đurđevku i mrazovcu. Najočitija razlika je izraženi miris luka kod ove biljke, ali nerijetko dolazi do zabune pa je berbu medvjeđeg luka najbolje prepustiti znalcima.
    
     
18. Mačja muda
    Poprilično nejestiv naziv krije ukusne mlade listove koji se mogu jesti kuhani i sirovi, a beru se u svibnju i lipnju.
    
     
19. Tušt
    Rasprostranjen po čitavom svijetu kao korov u nizinama do 800 metara nadmorske visine. Sukulentna mesnatica slabe hranjive vrijednosti, ali jestiva čitava i otporna na sve vremenske uvjete. Bere se u lipnju i srpnju, a osim ogromne količine vode koju sadrži, nudi i nešto vitamina C, karotina, bjelančevina, ugljikohidrata, masti, željeza, fosfora i kalcija.
    
     
20. Radič (cikorija, vodopija)
    Radič voli sunčana tla s mnogo vlage, a odlično podnosi i hladnije temperature. Uspijeva i u vrijeme kada nema mnogo drugog povrća pa ćemo ga pronaći u mišancijama jesenske ponude samoniklog bilja. Usto, lako se uzgaja, a mesnati listovi nude bogatstvo vitamina A, kalija i magnezija.
    
     
21. Raštika
    Raštika je svojevrstan simbol Dalmatinske Zagore, povrće koje je othranilo generacije, povrće koje ćemo najčešće pronaći u vrtovima, a najukusnija je poslije prvog mraza i kroz zimu. Osim te, većini povrća nesvojstvene otpornosti na hladnoću, raštika je antioksidans bogat vlaknima, kalcijem, cinkom, manganom, te vitaminima A, C, E i B skupine.
    

Jesmo li nabrojali svo bilje koje u čarobnom plesu okusa mogu u mišanciju? Sasvim sigurno nismo. Tu su još i mladi vrhovi koprive, listovi maslačka, čimulice, a možda i neke druge biljke koje smo zaboravili ili neke koje se beru u vašem kraju i čiji neobičan okus poznajete samo vi.

I dok nam prijeti rekategorizacija, a mi se još brinemo oko ovogodišnjih rezervacija, pronađimo trenutak opuštanja i pođimo tragom proljetnog jestivog bilja i ljepotom njegova okusa. Uz malo soli i kapljicu maslinovog ulja u slast!